Povijest

Stari Dubrovčani uvijek su svoje crkve i kapele gradili na mjestima od osobita značaja i poruke. Sredinom 14. stoljeća podigli su ovu crkvicu u čast svete Orsule (Ursula), zaštitnice djevica i djevičanske čistoće. Izgrađena je po oporuci dubrovkinje Tole Del Silvestro iz 1348 godine. Uz kult svete Ursule vezuje se legenda iz 4. stoljeća o engleskoj kraljevskoj kćeri, mučenički stradaloj pred bahatošću uzavrele muške krvi.  Crkvica je posvećena ovoj svetici kao spomen na sve zlostavljane djevojke koje su kroz povijest, na tom mjestu, skokom u ponor, okončale svoju patnju... Upravo po njoj, cijeli ovaj nenaseljeni dio grada Dubrovnika naziva se Orsula.

Crkvica je izgrađena na teško pristupačnom mjestu, na opasnoj i skliskoj kamenoj strmini koju vidi svatko tko se s mora približava gradu.

Tik uz crkvicu prolazi stari dubrovački karavanski put koji je stoljećima bio jedini kopneni prilaz gradu. Ovaj stari drum građen po samim rubovima provalija, bio je veoma zahtjevan za prolaz kako bi se Grad lakše branio od razbojnika s kopna..

Idealno orjentirana u smijeru istok - zapad, nad ponorom dubokim dvjestotinjak metara, pročeljem i vratima precizno poravnatim sa mjestom sa kojega putnik po prvi put ugleda gradske zidine, ova crkvica topografski zapravo simbolizira ulaz u grad.

Crkvica je spaljena i porušena tijekom opsade Dubrovnika od strane Rusko-Srpsko-Crnogorskih snaga 1806 godine, koje su su napadom na Dubrovnik željele zaustaviti napredovanje Napoleonove vojske prema Boki. U krvavoj borbi, pljački, bjesomučnom paležu i uništavanju, do temelja je spaljeno doslovno sve što se nalazilo izvan gradskih zidina.  Francuzi su bili malobrojni a pojačanje na čelu sa generalom Marmontom je stiglo prekasno. Crkvica Sv Orsule je ravno 200 godina ležala zaboravljena i napuštena.