PoÄeti priÄati o dubrovaÄkom parku Orsula, kojeg već poduže vrijeme bije glas da je jedna od najljepÅ¡ih koncertnih open air lokacija s koje puca pogled na cijeli Dubrovnik i Lokrum, te na morsku puÄinu dokle god pogled seže, neizostavni element te priÄe je Andro Vidak. Vidak je Äovjek koji je utroÅ¡io desetak godina života kako bi doslovce golim rukama izgradio park, pozornicu i gledaliÅ¡te od do tada nepristupaÄnog planinskog grebena koji se prostire ispod jednosmjerne ceste kojom ste se već dobrano uspeli na izlasku iz Dubrovnika.
U parku su zasaÄ‘ene mladice mediteranskog drveća, ali i brojnog mirisnog bilja poput lavande koja skoro pa okružuje gledaliÅ¡te na padini Orsule koja zavrÅ¡ava pozornicom koja se vidi ‘kao na dlanu’. Osoblje parka, uglavnom po godinama mlaÄ‘i volonteri zajednos Vidakom svako jutro Äiste park nakon koncertnih veÄeri, a iako mu je namjena scenskog karaktera na lokaciji nema izgraÄ‘enih objekata restoransko-turistiÄkog karaktera.
U tom sluÄaju Vidak je rijedak svat – vizionar koji želi da park ostane park i da uz to nudi program za graÄ‘ane i naravno turiste u kojem će se svi sastajati zbog glazbe, tj. umjetnosti. Njegova vizija okupljanja istovremeno etabliranih imena, ne samo domaće scene, već i mladih nezavisnih rock snaga u manjem i naravno ograniÄenim sredstvima lokalnog karaktera, ravna je vizionarstvu davnaÅ¡njih organizatora prvih rock festivala kakav je bio i Woodstock.
Ove godine za domaću scenu bio je znaÄajan Rock Kamp Orsula održan 10. i 11. srpnja, koji je okupio bendove iz tri grada; Zagreba, Rijeke i Dubrovnika u 48-satnom druženju i muziciranju. Optimiziranju troÅ¡kova puta inteligentno se doskoÄilo najmom autobusa u koji su se u Zagrebu ukrcale grupe S3ngs, Orvel, Big Strip Gorila i Dinamit Duo, a potom u Rijeci NLV, Quasarr, Morso i Moskva, te se u pravom tour ozraÄju nakrcan instrumentnima i glazbenicima uputio prema Dubrovniku, gdje su se u Orsuli tom druÅ¡tvu pridružili dubrovaÄki bendovi Valetudo, Feredon, Yaye iEmbassy 516.
U autobusu je naravno bilo mjesta i za moju malenkost; glazbenog novinara i kritiÄara koji je po svom pozivu htio-ne htio ‘uljez’ u takvoj priÄi – ‘neprijatelj’ koji je ‘uvijek spreman naguziti bendove, ako ni zbog Äega drugog, onda iz Äiste ljubomore’, kako to stereotipna slika ‘nalaže’. No to je neÅ¡to Å¡to ulazi u opis posla i s tim se treba nositi po prirodi stvari kao solo igraÄ bez Å¡kvadre/benda iza sebe, ali moje uklapanje u cijelu shemu i nije toliko bitno za ovu priÄu.
Ono najbitnije bilo je druženje samih bendova, izmjena iskustava i njihovi nastupi koji su proizlazili iz te grupne sinergije. Nebrojeno puta sam svjedoÄio izostanku te neke zajedniÄke kemije izmeÄ‘u bendova na zajedniÄkim svirkama kad se i na pozornici i u backstageu osjećala dobra doza rezerviranosti izmeÄ‘u glazbenih kolega, da ne kažem neka nadmena ignorancija u kojoj se na van tobože svi uvažavaju jer pristojnost nalaže da se scena podrži, dok u stvarnosti svako gleda svoje dupe i mjeri ‘status popularnosti’ onih drugih time Å¡to se gleda je li netko ispred sebe tijekom nastupa okupio deset ljudi viÅ¡e u publici, ili je li publika napravila tih sudbonosnih par koraka bliže pozornici.
Rock Kamp Orsula stoga je ispao priliÄno uspjeÅ¡an sluÄajni eksperiment socijalizacije glazbenika izmeÄ‘u sebe. Svi su bili na jednom mjestu, takorekoć’ osuÄ‘eni jedni na druge, a pored DubrovÄana, bili su ujedno i publika jedni drugima i to ona poticajne vrste, Å¡to je u većini sluÄajeva doprinjelo i jaÄem output nastupa u cjelini, dok je dodatni ‘benzin’ atmosfere nakon službenog dijela bilo zajedniÄko druženje uz akustiÄne gitare u kampu do jutarnjih sati.
Uz sve Andro Vidak bio je u toj prilici domaćin iz snova, brinuo se i o najsitnijim detaljima, sve je bilo na vrijeme, a opet nije bilo nikakvog bespotrebnog pritiska u tom ozraÄju svojstevnom maturalcu. DubrovaÄka publika je pak dobila priliku za uvid u domaću indie scenu u dvije veÄeri, dakle dobar dio onoga Å¡to se primjerice u Zagrebu i Rijeci odvija u klupskim uvjetima tijekom cijele godine. Vidak je mudro prvu veÄer tempirao uz poÄetak DubrovaÄkih ljetnih igara, tako da je priliÄan broj posjetitelja imao i bonus u vidu gledanja vatrometa koji se odvijao iznad grada, dok je druga veÄer privukla takoÄ‘er puno viÅ¡e ljudi nego Å¡to je, jedino po tom pitanju skeptiÄni, Andro predviÄ‘ao.
Kao i svaki vizionar i Vidak ima jednu primjetnu crtu skepse, onu koja ga tjera da radi sve viÅ¡e i viÅ¡e jer rezultati nisu onakvi kakvi bi htio da jesu. Daleko od toga da Rock Kamp Orsula nije privukao publiku i da ista nije dobila zadovoljenje, ali Vidak je izgleda konstanto u toj ‘David protiv Golijata’ situaciji. ‘Golijat’ je prvo bila u makiju zarasla nepristupaÄna hrid od koje je uspio napraviti atraktivnu lokaciju, a sada su ulogu novog ‘Golijata’ preuzele letargiÄne navike žitelja grada, jer se Äini da se u nedovoljnoj mjeri primjećuje Å¡to je taj isti grad s parkom Orsula dobio u smislu kulturne nadgradnje i ponude kulturnog sadržaja kao i u onom prostornog znaÄaja jer je rijeÄ o javnoj povrÅ¡ini. Ne može se sa sigurnošću reći da je Andro Vidak usamljeni primjer u modernoj hrvatskoj povijesti, ali je sigurno da nema puno pojedinaca koji su desetogodiÅ¡nje vrijeme i trud potroÅ¡ili na ureÄ‘enje i kreiranje jedne takve javne povrÅ¡ine.
Prvi Rock Kamp Orsula samo je joÅ¡ jedan dokaz da on ne misli stati i lijepo bi bilo da se dogodi i idućeg ljeta. No ovo ljeto je tek poÄelo, a na toj najljepÅ¡oj pozornici Jadrana izmeÄ‘u ostalih nastupit će Asian Dub Foundation, Rundek Cargo Trio, Mario Biondi, Thana Alexa, Vlatko Stefanovski & Miroslav Tadić, S.A.R.S., Elemental, M.O.R.T. i Tamara Obrovac.
O prvom izdanju Rock Kamp Orsula bit će joÅ¡ rijeÄi na ovom portalu, toÄnije pokretne slike i zvuka, jer cijelo virjeme je kamera bilježila atmosferu i koncerte, a kad se složi mali dokumentarac, potrudit ćemo se biti meÄ‘u prvima koji će ga ‘embedati’.
