Androv blog

Neki naši sugrađani skeptični su na ovu suradnju,  spominju vragove i tikve, međutim izbora nema..  Ja kao što rekoh, ne mogu i ne želim sam dalje i ovo je prirodan razvoj događaja. Tko će sve to javnije i bolje pogurati nego Grad.  Još prije 4-5 godina na ovom blogu sam pisao ( svi tekstovi su još ovdje ) kako je osnovni cilj aktivnosti na terenu, isprovocirati Grad da se uključi u projekt. Sve dok je subjekt koji nas preuzima javna ustanova, kao što je rezervat Lokrum i dok nema govora o privatnim koncesijama, nemamo se razloga bunit.

Orsulu nikad nisam želio za sebe. Nisam ni umišljao da je to moguće pa i onda kada se činilo da je moguće. Prevrijedan je to prostor koji pripada svima nama. Učinit ću sve da ona ostane javna i gradska a svoju investiciju u prostor vraćat ću dugoročno ako on bude funkcionirao i aktivno živio svoj javni život.

Svi vi koji bi ste htjeli sačuvati Orsulu, priključite se i angažirajte namjesto da skriveni iza nadimaka, internetom sijete zlobu i naknadnu pamet.

Sve će nam otet ako smo mutavi i nesposobni.

Glede tikava, prigodno ću citirati jednog dragog prijatelja:

"Ko sa đavolom tikve nije sadio taj ih neće ni brati a kako je to, neće nikad ni saznati..” 

( *A. Stojković St -  Goribor )

Komentar Andro Vidak:

Pravo vlasnika da raspolaže svojom imovinom je neosporno a posljednje poruke koje se odašilju znatno su konkretnije i kulturnije artikulirane što je lijepi korak naprijed. Dobro gospodarenje vlastitom imovinom je ključ napretka. Orsulom, javnim gradskim parkom, mora gospodariti Grad kao vlasnik, putem bilo kojeg svog instrumenta a to može biti i Lokrum. Nama je svejedno, samo da se radi.

Daljnji razvoj i izgradnju Parka Orsula kao građanske javne vrijednosti, kulturne pozornice koja će u budućnosti biti u stanju dodatno izdići Dubrovnik na kulturnoj mapi Svijeta i biti jedna od važnih karika ka ostvarenju snova o kulturnoj prijedstolnici Europe, ne može do kraja provesti sama udruga Ambient Croatia i privatne firmice Andra Vidaka. Grad ima snagu da sve to provede ukoliko želi a mi smo svi tu da i dalje potičemo procese i aktivno zastupamo sve naše interese. Argumentirani građanski aktivizam sa dobro zasukanim rukavima i mrcu talenta za poduzetništvo, nitko niotkuda ne može izbaciti. Zaustavili smo festival ne zato što smo odustali, nego zato da isprovociramo napredak. Od početka smo jasni.

Posao koji smo do sada odradili je golem i neupitan a njegovi razmjeri tek će se vidjeti u budućnosti. Brend je već tu a uspjeli smo dovršiti i najvažnije a to je strateška arhitektonska studija cijelog lokaliteta u kojoj smo obuhvatili i razradili sve potencijale parka kao što su: proširenje kapaciteta gledališta na 1000 sjedećih mjesta, prometno rješenje koje dokida barikade Hrvatskih cesta, spajanje magistralnih vidikovaca u jedan veliki uređeni i funkcionalni vidikovac na koji se može pristupiti iz oba smijera, parking, pristupe, zahode, recepcije, povezivanje pothodnikom sa Žarkovicom itd itd.

Izuzetno se radujemo svakoj konstruktivnoj suradnji i javnim raspravama koje ćemo zajedno pokrenuti..

Kratko ću prokometirat ovu naprasnu odluku gradonačelnika da Orsulu dodijeli Lokrumu:

E pa 13 godina rada nije bilo uzalud!

Jako sam ponosan na moju Orsulu. Prava je šteta što nas ovakvih nema više jer nam je država zarasla u draču a mi kao neki prokleti nesposobnjakovići ne znamo što ćemo s njom pa je fino rasprodajemo. Kad bi svi napravili svoje Orsule, da vidiš majčin sine kako bi sve ruknulo naprijed.

Ljudi razumljivo hoće brzu zaradu i teško da će u javno dobro ( javnu zemlju ), bez ikakve koncesije na istu, utući svu svoju životnu ušteđevinu, svu svoju energiju,"potrošiti" mladost, narušiti zdravlje.. he he .. Taj proces se zove stvaranje novih, ilitiga dodanih vrijednosti.. Onaj tko ih stvara u svakoj civiliziranoj državi je iznimno cijenjen i poštovan ili barem besramno bogat.

Da je u slučaju Orsule sve vrhunski zamišljeno i odrađeno pokazuje interes za gotovim proizvodom, patentom, brendom. Oni ga sada žele, treba im... Pa to je divno !!!

Najgore što se moglo dogodit je da to što sam godinama stvarao, danas ne treba nikome...

Mi smo naravno, jedna civilizirana zemlja.

Poštovani gradonačelniče...

Nizašto na svijetu ne bih volio da dobijete kaznenu prijavu još i za Orsulu.

Instikt me zaustavio gradonačelniče, umor od svega i princip, nije me sigurno zaustavilo tih 1500 kuna. Naš festival se nije sastojao od 20 TBF-ovih koncerata jer da jeste, ne bi ga kulturno vijeće 5 godina za redom ( u dva različita saziva ) visoko vrednovalo i uvrštavalo u program javnih potreba u kulturi. Iz vašeg izlaganja razvidno je da čak ni Vi, koji ste nas od samog početka podržavali, niste svjesni kako je ipak većina našeg programa bila jako vrijedna, unikatna i skupa. Premda su nas troškovi izjedali, mi smo te programe radili i to sa žestokim minusima jer u ovom Gradu postoji publika koja se tome radovala.  I mi smo se radovali i cvrčali na +50, po cijela božja ljeta. I subvencija programa na to nas je obavezivala i poticala.. Ulagali smo a ne zarađivali. 

Vi Ovakvim nastupom negirate odabir kulturnog vijeća kao stručnog zakonskog tijela. I gradsko vijeće digavši ruke prihvatilo je program javnih potreba u kulturi, čiji je sastavni dio i naš program. Svi oni su znali što se na Orsuli radi. U svakom natječaju bili smo obavezni transparentno prikazati sve planirane troškove i sve prihode. Ti ljudi su sigurno proučili materijale prije nego će za njih glasati. Čemu tolika vijeća ako odluke koje donose za Vas nisu relevantne i referentne?

Na našem festivalu se nisu mućkali skupi kokteli i letjele boce nego se nudila mlaka piva a publika trijezna ispraćala odmah nakon koncerata, gotovo uvijek prije ponoći, na besplatan autobus. Mi smo ga plaćali. Naš festival bio je namjenjen prvenstveno građanima. Kompletna struka, kolege, muzičari, prijatelji, pitali su nas bezbroj puta kako uopće krpimo kraj s krajem.. O ulaganju u prostor i njegovom cjelogodišnjem održavanju da i ne govorim..  Dobili ste besplatno nešto što inače plaćate milione kuna. Mi smo posve jedinstven slučaj i pošteno smo izborili svoj kredibilitet.

Ne možemo dalje dok ovo sve ne raščistimo! 

Zato javno predlažemo sljedeće:

FESTIVAL NA NATJEČAJ - PROSTOR NIKAD NA NATJEČAJ ! 

1. Grad treba biti jedini gospodar Orsule, javnog parka. Taj prostor se ne smije davati u nikakav oblik koncesije jer treba izbjeći da s njime gospodari bilo tko osim Grada! Prostor mora ostati gradski, građanski, javni. Javna glazbena pozornica na kojoj rade najbolji. Gradu je takav prostor izuzetno potreban jer niti jednoga drugoga takvoga nema.

2. Natječaj bi trebalo koncipirati tako da Grad ponudi prostor pozornice i određeni budžet (sukladno mogućnostima proračuna) za program ljetnog festivala Park Orsula. Odabirao bi se ponuđač sa najboljim programom i referencama. Ponude treba obavezno valorizirati kulturno vijeće i odjel za kulturu kao referentno tijelo jer Orsulu treba kloniti šunda i lakih nota. Po nama je sasvim svejedno da li bi natječaj išao svake godine ili svake tri godine. Svatko bi dobio jednaku priliku te bi se stvorila određena kreativna natjecateljska klima među djelatnicima u kulturi što bi poticajno djelovalo na kreiranje sadržaja.

Ukoliko bi se išlo ovim putem, držimo da bi smo ljetnoj pozornici osigurali pravilan razvoj, transparentnost i svijetlu budućnost. Ponuđači bi tako dovoljno unaprijed znali s kojim budgetom i uvjetima raspolažu i sukladno tome bi kreirali program što sada nije slučaj jer po sadašnjem načinu prvo predlažu program pa onda dugo u neizvjesnosti čekaju sredstva čiji iznos uvjek bude manji od potrebnog.

 Andro Vidak predsjednik udruge Ambient Croatia

Reagiranje na tekst, danas objavljen u dubrovačkom vjesniku pod naslovom:"Grad ih časti sa 100 tisuća kuna a oni naplaćuju skupe ulaznice"

Ajmo iz početka... Kroz DESET godina upornog rada "za čavle", isključivo privatnom idejom, inicijativom i ulaganjem, sa srcem i golim rukama, stvoren  je novi, do tada nepostojeći JAVNI prostor, Park Orsula.

Park Orsula je kontrapunkt i reakcija na sve ono što se događalo i događa se oko nas sa JAVNIM dobrima koja su pod sumnjivim okolnostima u proteklih 20 godina završila u privatnima rukama. Ovaj prostor nije ukraden, rezerviran, preprodan, iskomercijaliziran, nego naprotiv, temeljito osmišljen upravo s obrnutim ciljem, kao JAVNI GRADSKI PARK i ljetna pozornica na kojoj nitko nikada neće moći ostvariti nikakva komercijalna koncesijska prava i koji se nikada nekom privatniku neće moći davati u najam niti zakup.

Slijedom toga, bombastičan naslov  "Grad ih časti" u najmanju ruku ukazuje na neinformiranost i zloću onoga tko ga je osmislio. Nakon što je Grad godinama nesebično čašćen čišćenjem smeća, stvaranjem, uređenjem i cjelogodišnjim održavanjem gradskog prostora, a za što nije iz proračuna izdvajao gotovo ništa, najmanje što je mogao bilo je pomoći program koji se u njemu odvija i to putem legalnog javnog natječaja, na način na koji pomaže, izdvajajući milijune za brojne druge programe i festivale sa kud i kamo manje konačnog efekta.

Ove godine, uz iznimno jak redovni program, pokušali smo dodatno obogatiti ponudu dovođenjem velikih internacionalnih zvijezda, Maria Biondia i Asian Dub Foundation. Kako bismo izbjegli rizik koji nosi realizacija tako zahtjevnih i skupih gostovanja te eventualni gubitak koji bi nas mogao ozbiljno ugroziti, prostor i kompletnu logistiku za te događaje prepustili smo bez naknade. Organizatori ta dva inozemna gostovanja su Menart i Promoteka iz Zagreba koji su samostalno i svijesno procijenili cijenu svojih ulaznica sukladno kapacitetu prostora i troškovima organizacije. Park Orsula i Grad su od svega toga poentirali već pri samoj objavi nastupa ovih izvođača koja je lansirala našu pozornicu među svjetske atrakcije. Obzirom da se radi o ozbiljnim svjetskim imenima, milijuni fanova i novinara koji prate njihov rad imali su prilike saznati da u jednom Dubrovniku postoji, u svjetskim okvirima, iznimno atraktivna i originalna pozornica. To je senzacionalan uspjeh u koji nismo uložili ni kune a nipošto još jedna pljačka opljačkanog hrvatskog naroda kako se insinuira u objavljenom tekstu. Ovaj program je ciljano namjenjen turistima koji su u svojim zemljama, za koncerte ovog ranga, navikli na cijenu ulaznica od 50 EUR i više.

Potpomažući festival Park Orsula, Grad dobija dvostruko. Zahvaljujući toj potpori udruga Ambient Croatia se tijekom zimskih mjeseci uspjeva baviti gradskim prostorom, ugrađujući u njega svaku lipu s kojom raspolaže. Svakome onome tko je bar jednom prošetao Orsulom to je vidljivo golim okom. Sredstva koja Grad izdvaja za Park Orsulu su kap u moru realnih potreba tog prostora i manja su od brutto godišnje plaće JEDNOG JEDINOG zaposlenika gradske uprave. Koliko bi takvih zaposlenika i njihovih plaća bilo potrebno za iznijeti ono što je jedan čovjek iznio uglavnom na svojim leđima, 10 godina neprestalno ulažući svoje vrijeme, svoj znoj i svoj novac. Umjesto PRIVATNE kuće čovjek je izgradio JAVNI gradski park... Postavlja se pitanje može li itko razumjeti motive tog čovjeka i nekolicine ljudi oko njega koji ga slijede i podržavaju. Da li je u današnje vrijeme takvo nešto moguće?

To sam ja, Andro Vidak, građanin. Potpisujem se pod ovaj članak i pod svaki kamen koji sam svojom rukom namjestio na Orsuli. Opet bih učinio isto. Hvala svima koji su mi na tom putu, na bilo koji način pomogli.

Na kraju upućujem i ovaj javni poziv: Ukoliko postoji pravna ili fizička osoba u Dubrovniku koja zna da može učiniti bolje i više za Park Orsulu od onoga što činimo mi, molim je da se hitno javi kako bi smo u što kraćem vremenu kanalizirali novac iz gradskog proračuna na njen račun i prepustili joj nesmetanu organizaciju preostalog dijela planiranog programa. Ovom osjetljivom i zahtjevnom projektu, da bi opstao, potreban je konsenzus i podrška svakog živućeg bića u Gradu. U protivnom ga jednostavno neće biti.

P.S. Pokušat ćemo se probiti i do barake..

Eto nakon svega i unatoč rezultatima, za gospara Pera Vićana mi smo privatna firma koja se sumnjivo financira iz gradskog proračuna..

Volio bi da je reko kako poštuje sve ono privatno što sam dao javnom gradskom prostoru u ovih 10 godina stvorivši ga iz ničega.. Volio bi da je reko kako mi program vrijedi pet puta više od onoga što dobijem na natječajima. Volio bi da je reko kako će me nominirati za nagradu Grada Dubrovnika..

Jedan stranac ( učitelj ) koji živi u Hrvatskoj već 20 godina i neizmjerno je voli kao Bogom dani kutak na planeti, dao je par konstruktivnih kritika na naše društvo koje sam poželio zabilježit:

Vi hrvati ste u najvećoj većini žešći materijalisti s deficitom intelektualnih sklonosti: Jedino do čega vam je stalo su gušti – dobra hrana, dobro vino, dobri prijatelji. U se, na se i poda se. Hrvatska nije mjesto gdje ljudi upotrebljavaju svoj um. Vrlo ste antiintelektualna zemlja. Što ne znači da niste obdareni potencijalom, samo ga ne koristite.

Kod vas postoji ozbiljni nedostatak poštovanja jednih za druge.  Hrvatska je zemlja od 4,5 milijuna individualaca, koji nemaju nikakav zajednički 'korporativni' identitet.

Nemate ni ideju da je smisao života ostvarenje i razvijanje vlastitih potencijala. U Hrvatskoj se stvari svode na osiguravanje dovoljno novca za ugodan život. Ako me pitaš što bih prvo promijenio kod Vas - odbacio bih učenje bazirano na podacima i fokus stavio na učenje kojim se razvijaju vještine.

Ovdje se bilo kakva želja pojedinca za promjenom u okolini shvaća kao želja za osobnim probitkom. Svehrvatski cinizam gdje je jedina stvar vrijedna činjenja, stvar koja pridonosi vlastitom materijalnom blagostanju!

U Hrvatskoj vrijedi sljedeći obrazac – ako postoji problem, nađi način kako da ga zaobiđeš. U anglofonim kulturama je nešto drugačiji – ako postoji problem, onda ga riješi. Prva stvar koju si dužan ovdje napraviti kada naiđe problem, jest dokazati da to nije tvoja krivica. Hrvati općenito ne vole odgovornost i konstantno je pokušavate mimoići.

Zemlju Vam polako kupuju bogati stranci koji ničim ne pridonose.

Zastrašujuće ste krivo vođeni i s kulturom koja je tako duboko otporna na promjenu da ne vidim svjetlu budućnost. Kapitalizam koji ste instantno i divlje prigrilili u devedesetima, bez da se bili mentalno spremni za njega, na kraju će vas razbiti u komadiće.

Poruka izvođačima ( nastala u jednoj od prepisaka sa jednim od bendova... )

Prostor smo godinama stvarali da napokon dobijemo mjesto gdje ćemo se drugarski susretat i zajednički njegovat zvonku radost. Dok ne crknemo..

Ne da vulgarno u polukomatoznim stanjima ispostavljamo račune jedni drugima, kako to obično biva zbog niza okolnosti, na najvećem broju nastupa po lijepoj našoj punoj varalica i šobiznis probisvjeta, nego da se bodrimo i jedni drugima bivamo inspiracija. 

U ovome svemu smo iz istih razloga. Ovo mjesto je unikat u svemiru, tu se ne radi gaža nego se ide k svojima.

Danas je umro Vlada Divljan.

Prvi je čiji koncert nećemo moć reprizirat.  Nastup u Parku Orsula, ljeta 2014, igrom sudbine bio je posljednji koncert koji je Vlada odsvirao u životu.

Svjedok i kroničar našeg vremena, Idol..

Laka ti zemlja dječače! RIP

Koncert Urban & Darkwood dub

Taj dan sve Å¡to je moglo, krenulo je po zlu...

1. problem:  Cijelo jutro pekli smo se na nevjerojatno jakom suncu pripremajući pozornicu, razglas, rasvjetu, zahode, kuhinju itd.  Sunce je bilo tako intenzivno i satima je bez prestanka tuklo naše glavurde tako da smo svi četvorica samo šutjeli. U nekoliko navrata sam posve dehidrirao. Tu i tamo promrmljo bih sam sebi u bradu da je bolje da peče jer barem su kiše završile.. Ne pamtim kišniji Srpanj ni kišniji Lipanj..

2. problem: Taman smo sastavili pozornicu, postavili monitore i binsku opremu kad se potpuno nevjerojatno,  5 minuta prije nego će Darkvudi izać na tonsku, preko Srđa navukao neki masni oblak i odjednom,  iz vedra neba, na nas prolio 20 litara vodurine po kvadratnom metru. Brzo sam isključio struju. Od opreme smo pokrili što smo stigli a nismo stigli puno. Nismo bili spremni jer na takvu kišu ništa nije upozoravalo. Prognoze su predviđale sunce. Da bude stvar najbolja, poslije sam saznao da u Gradu nije palo ni kapi.. Samo dva kilometra dalje.. Padala je gusto i neprestalno skoro sat vremena i sve potopila. Bendovi su se pokupili u hotele a početak tonske neizvjesno je odgođen do daljnjeg. Nastupila je ogromna nervoza.

3. problem: Nakon što je kiša prestala, startam glavnu sklopku od struje i u tom trenutku iz sva četiri binska monitora, masivnih zvučnih kutija, čujem zloglasno brujanje koje se u momentu pojačava do ekstremne razine.. Hitro gasim sklopku, prilazim monitorima i utvrđujem da su spaljena sva 4 komada. Sve u njima je izgorjelo.  Cirka oko 12 tisuća kuna štete...  Uhhh.. Ostao sam bez monitora za svirku a tonska počinje za pola sata. Gledam druge stvari, kabele, rasvjetu, tapit po stejđu.. Sve je natopljeno vodom. Plače mi se. Bit će žestoko... Izbezumljeno zovem kolege po gradu, molim da mi posude nešto zamjenske opreme. Šaljem Ilena hitno sa kombijem k Lali.. On će me spasiti, oprema mu je srećom slobodna..

4.problem: Izrazito teška tonska i komplicirana jer ima puno prebadanja kod izmjene bendova. Milijun kabela na bini. Dva su zahtjevna benda i sve je u duplo, dva bubnja, dva seta gitarskih i bas pojačala, dva seta pjevačkih mikrofona i što je najgore, dva ton majstora, dva miksera i dvije periferije. Svaki bend odvojeno se miksa sa dva različita mjesta. Nije bilo drugog načina oprema jednih ne odgovara drugima i obrnuto. Sve je mokro. Na tonskoj nemamo osobitih tehničkih smetnji ali sve je napeto i visi na tankim nitima. Urban je nezadovoljan bojom glasa, razvlači tonsku.. Napet sam do pucanja...

5.problem: Publika ulazi, tonska još traje, sve kasni... Pada mrak, valja upalit svjetlo u parku. Nastupa novi problem. Denis mi javlja da ne može podić rasvjetnu sklopku. Kabeli su mokri i ona neprestalno izbacuje. Tribine se popunjavaju u mrklom mraku. Cijeli park je u tami. Počinjem trčat maraton. Kliještima amputiram dio kabela za koje mislim da su kratkom spoju.  Jedan rez, može li sad?. Ne može. Drugi rez, ništa, Treći rez ništa. Od stresa, nevoze, mokrog lišća i trčanja od kutije do kutije, potpuno sam mokar, iz mene kipi.  Iznutra sam potpuno suh, zalijepili su mi se organi jedan za drugi.. Treba mi vode. Rješenja nemam a moram ga izmislit. Skale su u mraku. Zahodi u mraku. Park je u mraku. Prolazi vrijeme. Prijeti katastrofa. U zadnji čas otrčim do glave table na magistrali, kleknem u blato i otkinem cijeli rasvjetni vod. Spojim ga na živo sa drugom fazom, spoj je slab ali svjetlo se upalilo.. Prekrstim se da izdrži do kraja koncerta.

6.problem: Urban kreće sa nastupom. Prva stvar krene dobro, sjednem na klupu u kuhinji prebacim glavu nazad od iscrpljenosti, zatvorim oči ali  na pola pjesme začuje se neko stravično brujanje u razglasu. Trčim gore koliko me noge nose. Tonac mi govori da bruji klavijatura. Skačem na binu i pokušavam promijeniti kabele. Nije ovaj, nije onaj... Urban prekida koncert. Odjednom zujanje prestane samo od sebe i koncert krene iznova. Valjda će bit sve u redu. Nakon 3 pjesme opet isto. Nakon još 5 pjesama opet isto. Brujanje dođe pa ode. Uzmem gitarsko pojačalo od Darkvuda, pred prepunim amfiteatarom ga iznosim na binu, nabodem klavijaturu mono u njega, ozvučim mikrofonom i brujanje napokon prestane. Koncert se nekako odradio do kraja.

7. problem: Javljaju mi da je došla porezna inspekcija. Pa ovo je jagoda na vrhu torte potpunog ludila..  Moram hitno na ulaz a moram i ostati na bini da toncima prebodem bendove pri izmjeni. Ne smijem se maknuti s bine a moram gore na ulaz jer inspektori su nervozni. Gunđaju i zahtjevaju da hitno dođe odgovorna osoba. Divota, ti birokratski službenici su potpuno nesvjesni da su odgovorne osobe jako zauzete u sred koncerta i pred prepunim gledalištem i da nisu baš raspoložive za ispunjanja glupih formulara. Sreća tu večer nisam bio za miksetom kao inače na drugim koncertima jer ne bih mogao izaći. Lijepu bi kaznu dobio.. Palim Darkvude i trčim sprint na ulaz. Inspektor izvadio aktn' tašnu sa papirinama i krenuo bilježit. Dobio je uredan fiskalni račun na ulazu međutim ima on tristo drugih glupih pitanja. Ime oca.. spol..itd itd. Ko, kako, zašto, kada, kome, čemu itd itd. Ovo će trajat bar uru vremena. On razumije priču o našem festivalu kao što ja razumijem kineski. Sve je u redu, nema nepravilnosti, bar to..

8. problem: Još uvijek naklapam gluposti s inspektorom na ulazu a dole Darkvudi odlično zvuče. Jako su glasni. Razglasna pojačala su ostala dijelom pokrivena zbog kiše, mene nema u gvardiji jer me inspektor još ne pušta sa ulaza i samo čekam kad će izbaciti termo zaštita kad se pregriju. Nisam to ni promislio kad mi javljaju da  su pojačala izbacila i da radi samo jedna strana.. Ostavljam inspektora i trčim dole. Vratit ću se odmah gospodine inspektore.. Izbacilo je pojačalo od srednjih i visokih na lijevoj strani. Prebadam u rezervno. Par pjesama nakon izbaci desna strana. Prebadam rezervu na desnoj strani. Rezerve spašavaju stvar. Liježem iza desnih pojačala na zemlju i nadam se da je to sve za danas. Javljaju mi da su inspektori otišli.

KRAJ: Maratonski koncert i košmarna večer završavaju oko 2 sata ujutro. Isprebijani od umora počinjemo pakirat i slagat opremu i iznosit bendove u kombije.  Zaklinjem se da mi je dosta svega i da više nećemo ovako.  Ne, Ne, Ne, Ne... Nema nas dovoljno.. Sve je na meni u tom košmaru...  Novaca je puna kesa ali sve će odnijeti bendovi i porezi. Dva benda, 50 tisuća kuna honorara.. Kakva ekonomska glupost je sve ovo.. Čemu? Do kad? Zašto? Završavamo u 5 sati. Uz mene je i moj Marin , 15 mu je godina. Sve je vidio iz bliza. Ovo mu je prvo vatreno krštenje.

Eto red je da napišem nešto i o ovome. Radi se o pravom podvigu koji će uvelike odrediti daljnji tijek razvoja naše ideje o Parku Orsula kao unikatnom djeliću svemira.
Kao udruga Ambient Croatia smo prije skoro 5 godina, službeno, putem ondašnjeg javnog poziva za dostavu prijedloga za izmjene i dopune generalnog urbanističkog plana (GUP) grada Dubrovnika, zatražili da se područje Parka Orsula službeno proglasi parkom i dobije oznaku Z1 - javni gradski park. Zahvaljujući između ostaloga i zalaganju gradonačelnika, koji je lobirao za ovu ideju podržavajući je javno od samog početka otvarajući nam tako razna škripava birokratska vrata, naš prijedlog je konačno usvojen. Od 10. Travnja 2014 dičimo se službenom titulom javnog parka.
Tim potezom onemogućili smo drugačije promišljanje barem ovoga maloga dijela "bezvrijednog kamenjara".
Na nama kao građanima ostaje konzumirati taj jedinstveni prostor, razvijati ga, održavati i od njega stvoriti brand koji će se googlati iz svih krajeva svijeta.
U međuvremenu, dok smo čekali navedene izmjene GUP-a, širili smo se i puno radili na ekonomskim pretpostavkama koje će Park Orsulu učiniti samoodrživim mehanizmom i osigurati mu razvoj neovisan o dnevno-političkim promjenama, bankarskim lihvarima i ostalim brojnim nepovoljnim činiteljima koji su od građana napravili letargičnu, očajno frustriranu masu koja je uvjerena da baš ništa nije moguće.
E pa ljudi, teško je u vražju mater i užasno dugotrajno ali ipak je moguće..

Nećemo koristiti riječ festival u kontekstu ovogodišnjeg programa. Riječ festival je pre teška i pre ambiciozna. Festival ćemo se zvati jednom.. kad dobijemo na lotu.. jer drukčije do ozbiljnih novaca nećemo doći. Država je riknula a i dok je vegetirala novce su uglavnom rastakavali uhljebi po političkom ključu, razne institucije sa bezbroj zaposlenih a malo uposlenih, civilne ustanove bez publike, plana, efekta i učinka, itd..
Riječju festival do sada smo zapravo verbalno "kitili" koncertni program na našoj ljetnoj pozornici no međutim kako bi smo si u buduće olakšali živote, idemo fino dogovarati program slobodni, iz koncerta u koncert, priželjkujući u konačnici realizirati što veći broj istih. Zvati se festival pretpostavlja i obvezuje dogovaranje i fiksiranje cijelokupnog programa mjesecima unaprijed. Za to je potrebna velika lova, izdašni sponzori i brojni angažirani profesionalci a ne entuzijazam hazardera koji se kocka i izbezumljuje od pritiska i stresa. Sredstva potpore koja inače dobijemo putem natječaja za javne potrebe u kulturi Grada, ove godine su nam umanjena namjesto uvećana i jedva da mogu pokriti troškove tehničke produkcije. Sve ostalo valja isplatiti fiskaliziranim prihodima od pića i ulaznica!? Nema brate mili, šanse.. Valja dakle usporit.
Gradu smo ipak na podršci zahvalni ali nedostaje podrška drugih bitnih igrača na čije natječaje se već godinama javljamo, pišemo zamolbe i umolbe i ne prolazimo. Novci uvijek odlaze drugima, uglavnom uvijek istima.

Od sada ćemo lijepo početkom ljeta pripremit, opremit i uštimat pozornicu pa potom laganini, ležerno, cijelo ljeto nuđati gostoprimstvo svakome onome umjetniku koji poželi distribuirati svoj rad u uši i oči svekolikog tuzemnog i inozemnog puka. Od sada ćemo i mi bit oni koji imaju svoje uvjete i svoja trebovanja.

Na primjer, izvođači se u ovo proljetno vrijeme lupetaju ciframa od kojih ti se vrti u glavi jer nesvjesni kulturološkog i ekonomskog kolapsa društva još uvijek misle kako će potražnja za njihovim umjetničkim ljetnim izvedbama biti golema. Bit će ti šipak. Para nema nigdje jer su "keš end keri" vremena završila.
Kao drugo, pravu glazbu slušaju samo dinosauri. Omladina devedesetih koja se rađala, rasla i sazrijevala u grdnom dobu ratne i poratne traume, svijet je suzila među vlastite trepavice (*Štulić). Vremena prije rata za njih nisu postojala, Hrvatska je za njih otok u svemiru a na Debelom brijegu i Ivanici je kineski zid. Mladi ljudi su oduvijek predstavljali većinu koncertne publike a s tim "izgubljenim" generacijama na žalost ne može se previše računati. Oni najvole Sinišu Vucu, plastične dojke, bijelo, žuto i šareni koktel iz kante za pijesak.
Ne možemo mi sami, bez obilate potpore institucija i državnog aparata, koji je izravno kriv za ovo poražavajuće stanje, biti korektiv nečega što kontinuirano propada već više od dva desetljeća.

Nadalje, izvođači su puno povoljniji u situaciji kad se organiziraju za put i kada im je potrebna još jedna gaža da povežu niz. E tu ćemo ih čekat.

Evo baš gledam, prošli smo na natječaju za predlaganje projekata udruga iz područja zaštite okoliša i prirode na prostoru Grada Dubrovnika za 2014. Iznos: 19900kn. Drago mi je da se cijeni i razumije sve što smo do sada napravili. Idemo, naravno dalje.

O festivalu i programu se tjeram još ne razmišljat. Linić ga je odnedavno jako zakompliciro svrstavši organizaciju koncerata i scenskih izvedbi kulturnog karaktera pod gospodarsku djelatnost. Svaka karta se mora fiskalizirati. Opterećenja su enormna.  Više od 50% svake ulaznice na razne načine (pdv 13%, porez i prirez na honorare 18-30%, 11% zamp, zatim takse, dozvole..) ide državi i njenim satelitima. Niđe veze. Pre mnogo. Gospara umjetnika boli ona stvar, i njega je stislo.. Urban ne priča ispod 30milja kuna netto... ej!! Od čega da mu platim taj mastan honorar? Četvorica od dvadest njih privuku publike dovoljno za pokrit ono što traže. A gdje smo svi mi koji će to odradit i preuzet odgovornost za sve? Do sad smo se sa ulaznicama nekako snalazili putem članstava i sl. Sad više nema labavo.

Kad se bavim gospodarstvom radije se bavim nečim unosnijim i manje stresnim. Kakve veze gospodarstvo ima sa dovođenjem Vasila Hadžimanova i sličnih u Dubrovnik. To je svjesni unaprijed izvjesni stečaj.. Žalosno je da se ne razlikuje preprodaja kineskih suvenira te Rozga i Severina od nastojanja da prava glazba potpuno ne izumre. Bit će nešto koncerata, naravno, ali koliko i što ovisit će o veličini infuzijske bočice koja je u ovom trenutku još uvijek nepoznata.

Ozbiljno pozivam sve  kulturnjake i alternativce ovog svijeta da organiziraju na Orsuli dobre koncerte. Sva infrastruktura im je na raspolaganju besplatno! I struju ću im dat besplatno. I razglas besplatno. I piće neka prodaju. SVE BESPLATNO. Samo neka kupe vlastiti fiskalizacijski uređaj!

Nego, ja i moj Ilija posadili  30tak novih maslina, raznih drugijeh stabala i stabalaca, kosimo i održavamo, probili neke nove puteve, ugledali nove horizonte.. Uzbudljivo je. Svašta novoga se otkriva. Volim stati nogom tamo gdje ljudska noga stoljećima nije kročila. Rad u prirodi koliko god bio težak i fizički naporan zapravo je idealan GYM i SPA. Lijek za možđane.. Postao sam ovisnik o direktnom kontaktu sa zemljom. Obožavam joj miris.

Dr. Nella Lonza, povjesničarka, pričala mi je da je negdje pronašla zapise kako je na Orsuli kroz duži period za vrijeme Dubrovačke republike postojao pustinjački stan. Na području sadašnjeg Parka Orsula živjeli su pustinjaci. Uglavnom jedan čovjek a poznato je da su u jednom periodu bila dvojica. To su bili ljudi koji su se  povukli u samoću i duboko okrenuti vjeri, živjeli u blizini crvice u kakvoj jednostavnoj kolibici, špilji ili kućarici kojoj danas na žalost nema traga..

Po završetku svega, glazbeni festival Park Orsula 2013 u potpunosti ocjenjujemo uspješnim u svakom smislu. Nebesima zahvaljujemo na dobrom vremenu jer samo smo jedan koncert morali odgoditi i održati naknadno, a uspjeli smo od najavljenih 19 koncerata održati njih 18. Ukupno je nastupio 31 zasebni glazbeni sastav sa ukupno 136 različitih glazbenika.

Neno Belan, Vlatko Stefanovski, Majke i Silente su na Orsulu privukli značajniji broj publike i potvrdili naše pretpostavke da u Gradu postoji profilirana koncertna publika sa kojom vrijedi računati. Bilo je koncerata koji su uistinu odskakali višom kvalitetom, a koje je na žalost pratio manji broj gledatelja od očekivanog. Prije svega tu mislimo na Goribor, Teofiloviće i Miroslava Tadića, Damira Kukuruzovića, The Tiger Lillies i Vasil Hadžimanov band. Očigledno je da dubrovačka publika vjeruje provjerenim " razvikanim " imenima i to je upravo problem na kojemu valja raditi. Uz unikatnu ljetnu pozornicu koja u kontinuitetu njeguje i radi dobre stvari vremenom će se isprofilirati i publika. Ove godine smo imali obiman program. Dva i po mjeseca smo svakog tjedna organizirali koncerte i svakodnevno se brinuli da sve prođe u najboljem redu. Pojedinci su bili zaista preko mjere preopterećeni silnim organizacijskim stresom i problemima koji se gledano iz vani ne vide i trebat će neko vrijeme da se uopće vrate u normalan životni ritam.

Pokušali smo dati jedan novi nivo u produkcijskom i organizacijskom smislu, baš kako to pozornica na Orsuli zaslužuje.

Želja nam je svakako da sve skupa učinimo još profesionalnijim i cijelu zimu ćemo ustrajno raditi na tome. Nakon zasluženog odmora praktično odmah krećemo u stvaranje baze za sljedeću godinu. Ideja je puno, prostora i želje za suradnjom sa drugim ustanovama i pojedincima još više.

U metaforičkom smislu zaključak koji se nametnuo bio bi otprilike ovakav: "Sizif je položio vozački  i odlučio koristiti blagodati mehanizacije"

Kanimo nastaviti ulagati u prostor, opremu i komunikaciju s publikom a količina produciranog programa će nadalje biti u strogom reciprocitetu sa realnošću i okolnostima što do sada baš i nije bio slučaj zbog silnog entuzijazma i želje da se skrene pažnja na ovu ideju, da ona zaživi i bude prihvaćena. Sada kada je taj najgori dio posla odrađen, nastupa period opuštenije kreativnosti i pravog uživanja u svemu postignutome.

Od srca zahvaljujemo svim ljudima koji su dolascima na koncerte te kupnjom ulaznica i članarina podržali Park Orsulu kao i svima onima koji nas podržavaju a da mi to i ne znamo.

Sinoć se, na koncertu Miroslava Tadića i Teofilovića, napokon dogodio onaj klik zbog kojega radimo sve ovo što radimo. Na sceni glazba koja usisava i dušu i tijelo. Zvuk. Emocija. Nadahnuti izvođač. Zadovoljna publika. O parama prvi put nitko nije zborio cijelu večer. Divno.

Na dan otvaranja Ljetnih igara, kao i svake godine pripremamo organizirano gledanje vatrometa iz Parka Orsula. Ulaz je slobodan uz zanimljiv glazbeni program jazz banda Garden street quartet. Vinarija Crvik upriličit će promociju svojih najboljih vina.

Program počinje u 19:30h

Društvo u općoj polusvijesti

Besparica

Vjetar

Fiskalizacija

Zamp

Ljubomora

Pošo bi do Sponze na predstavljanje Srđevaca i njihove liste ali jednostavno toliko dugo soliram da sam u paralelnom svemiru. U suludoj sam radnoj a bogme i obiteljskoj operativi pa nemam vremena za nikoga. O sebi se zabavio.

Ovo pišem umjesto da idem dole. U nedjelju ću im dat svoj glas jer mislim da gradsko vijeća treba prozračit.

…
Evo nije više mali glazbeni festival jer je dobro pojačo.
Sad se zove Park Orsula festival.
Ne ide mi za rukom dobro organizirat posao drugima oko sebe pa Uvijek imam dojam da sam na početku nečega što tek slijedi i u svakom trenutku vidim bar 20 stvari koje moram napravit odma i neodgodivo. Veliki je ovo zalogaj. Posao kreiram na licu mjesta, obučen u radnu robu okrenem se lijevo desno i navalim. U Orsuli sam i dan i noć što tijelom što duhom. Ovo do sad je bio timski rad stotinu vragova i anđela koji žive u meni...
Ne osjećam još rasterećenje iako su odnedavno uskočili neki novi ljudi. Ilen i Suki su na plaći i svaki dan sa mnom rade fizikalu, što nije smanjilo pritisak i rad, koji se naprotiv maksimalno pojačo. Rezultat je više obavljenog posla. Fulurija je upo kao PR za program, Torke je nedavno preuzeo facebook što se odmah osjetilo, dolazi nam jedan par iz Zagreba koji će spavat u parku u svojstvu čuvara umjesto mene i Tice. Moj stari Tica i mladolika Zrinka će se ubrzo potpuno uključit oko šankova, svakojake festivalske operative, kuhinje, info telefona i sl. Tino i Fjaka bruse i poliraju objektive. Mato će bit dirigent parkinga, javilo se nešto volontera..
Eto ti tima koji će odraditi festival…
Što se tiče programa za koji ove godine zaista dobijamo dosta pohvala, treba reć da je mukotrpno nastajao puna 3 mjeseca. Nikad ne znaš što te čeka kad kreneš pregovarat sa izvođačima jer to je velika gimnastika kao što već rekoh.
Rodilo se čudovište. 109 ljudi na smještaju. More honorara i obaveza.

7-8 mladića iz udruge "Centrala" danas su nam priskočili u pomoć i junački odradili đornatu. Nismo ni znali koja se smećuština krije ispod drače, gore odmah ispod grmlja na vidikovcu. Često sam imao paranoju da će ljeti odozgo neko bacit čik i da će oganj nizbrdo. Odlučili smo to iskosit ali kad je počelo izranjat došlo nam je slabo...

 

 

Ambient Croatia udruga, probila je i očistila povijesni dubrovački drum u njegovoj izvornoj širini zaključno sa danom gospodnjim 16.03.2013. Radovi na novom priključku na Sv Jakov bit će gotovi do 1.05.

Proširili binu:

I gledalište:

Na žalost, izgubili smo Urbana i Let3 koji ove godine neće nastupiti u sklopu malog glazbenog festivala na Orsuli. Premda smo silno željeli upriličiti nastupe ovih izvođača, spriječila nas je nemogućnost isplate jadranskih luksuznih honorara za njihove nastupe te je Urban završio u Palaceu u Srpnju a Let u Revelinu u Travnju.

Nema ljutnje nego eto, vrijedi komentara.

Naletio sam na komentar stanovitog Luke Juranića u kojem isti, usputnim fejsbuk komentarom, maestralno uspostavlja dijagnozu i daje upute za liječenje. Naš park je nastao tragom upravo ovakvih razmišljanja.

"Hoće li ulaskom u EU napokon prestati ova dva desetljeća mraka? Hoćemo li napokon početi živjeti neki smisleniji život kao kad je Zagreb bio pun ljudi koji su se družili po ulicama i stvarali jedan divan, urbani svijet koji vjeruje da postoji nešto više od menadžmenta i turbofolka, od vjeronauka i nacionalizma, od šoping centara i novca? Postali smo mala zemlja za male ljude, a mali ljudi gledaju samo svoje interese i ne ostavljaju prostor velikim ljudima. Zato nam se dogodio kulturocid koji je do temelja uništio slobodu razmišljanja i kretivnog izražavanja. Biti drugačiji ne valja, imati ideje ne valja, a društvo bez ideja imate prilike gledati svaki dan na ulicama, u novinama, na poslu, u školi i na kraju krajeva u ogledalu. Država nam je prepuna ljudi koji ne vole sami sebe i život koji žive, a ne znaju kako to prekinuti kako izaći iz te ljušture. Napravite nešto korisno, nešto što vas oduvijek zanima i ne gledajte u tome profit nego uložite sve što imate i uživajte, jer život brzo prođe, a novci vam ne vrijede na onom svijetu."

Bilo mi je drago kad sam slučajno nabaso na ovaj lijepi tekst koji je u eter freško uputio gospar Vido Bogdanović. Često razmišljam kako je ovako pisat blog velika povlastica ovog novoga vremena jerbo ovaj ekran danas više nije samo prozor nego i vrata u svijet. "Lijepo ti to sve govoriš ali sad lijepo to napiši i potpiši!"
http://blog.dnevnik.hr/vidobogdan/2012/11/index.html

Donosimo i citat iz jednog starijeg teksta istog autora koji zaista inspirira:

"... Pogotovo u ovako sitnomu gradu. Jednom javna osoba, vazda javna osoba. I tako, bez obzira što te niđe nema i u nikoga se ne prtiš, kad god se nekome prohtije okrzne se o tebe, ako treba gurne te i u blato, postaneš poštapalica anonimnim forumskim mastrubatorima (to je inače pristojni naziv za drkađije), namažu te govnima bez ikakvog razumljivog razloga, zapišavaju te ko kučki lutalice kad god im se prohtije. I na koncu si sretan ako te samo pljunu."

Kojim putem idemo proteklih 20tak godina jasno se vidi iz ovoga filma. Ropstvo nam je neizbježna sudbina a paradoks je da će ono proizaći upravo iz ostvarenja stoljetnog sna o neovisnosti i samostalnosti. Jedino što nam preostaje je potruditi se i pokušati što skuplje prodati svoju vlastitu kožu.. Biti aktivan i puno raditi, čitati, slušati, stvarati nove vrijednosti i samoodržive mehanizme koji prkose kapitalu i tako ga barem djelomično amortiziraju pa nastaje suradnja a ne proždiranje. Svoju zemlju valja čupati iz drače jerbo je zemlja pod dračom jeftina i upravo ono što našim spasiteljima treba. Složni nismo i nećemo biti nikada stoga djeluj zemljače individualno, shvati da tako spašavaš vlastitu guzicu.

Za osmišljavanje i pripremu nekog gradskog projekta od društvenog značaja potrebna je strategija i sistematski rad unutar struktura javne uprave koje su nadležne raditi u službi razvoja društva. Za to su plaćeni. Posao tih ljudi je definirati prioritetne projekte, zatim godinama marljivo prikupljati dokumentaciju, ishoditi dozvole i pripremiti sve detalje do faze realizacije. Tada nastupa DURA koja tu građu formatizira u komplicirane aplikacijske šprance, posebno ako je riječ o EU projektima, prevodi na engleski, jamči namjensko trošenje sredstava, provedbu svih faza projekta onako kako je projektom predstavljeno i naposljetku pisanje iscrpnih izvješća..

Ljudi ne razumiju da posao malene DURE nije smišljanje projekata nego edukacija, asistiranje i povezivanje ljudi i organizacija koji imaju dobre, gotove i razrađene projekte sa izvorima novca. DURA JE TU DA POMOGNE RADU, ONA NEMOŽE  IZLIJEČITI NERAD! Ako službe nisu pripremile projekte DURA ne može aplicirati. Educirajte se ljudi što su to EU projekti.. Neki valjda misle da ovi čuče gore i čekaju da nas zaspu lopatama novca.. Godine prolaze a stvar gmiže. Grad Rijeka je od EU izvukao puno novca ali ne zbog riječke DURE, neke VERE ili JULKE nego zbog sposobnih ljudi u kohezivnoj gradskoj upravi koji su ciljano i planski godinama radili na tome a ne jedan drugome potkučavali nogu iza svakog kantuna.

Naša DURA na žalost može aplicirati samo s projektima zaštite borovih šuma, uređenja okoliša (npr. Park Orsula), njege maslina i sl. jer to su projekti vrlo traženog ekološkog predznaka za koje nije potrebna duga predigra i inicirani su uglavnom od malih udruga ili poduzetnika. Takvim projektima sistem nije potreban. Onda sistemski pametnjaković cinično kaže, nisu borovi prioritet.. OK, ali pitam se što će napravit za prioritet osim lamenta sa govornice..?

Vrijednu Veru proglasili su nesposobnom direktoricom i neznalicom koja treba još učiti.. Sranje! To je puno lakše nego nesposobnim proglasiti korumpirani i lijeni sustav prepun uhljebljenika koji su sve svoje ambicije zadovoljili činom svoga uhljebljenja i stavljanjem potpisa na kolektivni ugovor.

Svaki gradski odjel ima bar po nekoliko desetaka zaposlenih koji redovno i uredno primaju lijepe plaće. O broju zaposlenih u uredu TZ grada, sličnim javnim ustanovama i institucijama da ne govorimo. Koja od tih institucija posluje u pozitivi i zarađuje??? Pa sve to  visi obješeno o proračunsku sisu i ćuća milione. Zašto su problem baš samo te 3 DURINE plaće..? Durin rad već sada ima opipljivog smisla.  Riječ je o javnom servisu koji zbilja komunicira sa građanima i osjetno se razvija. Ti ljudi su tek počeli sa radom. Prve dvije godine Vera je inkartavala i pituravala prostore u kojima će radit. Produktivno radi tek jednu godinu i to uz sve probleme koje smo nabrojali..

Iza svega stoji kurva politika. Verino mjesto očito zanima mnoge a izbori su sve bliže!

Vera Hvala ti za sve čemu si nas naučila. Bez tebe i DURE bi nam mnoga sela još uvijek bila Španska.

Hvala ti za ona putovanja u Kotor mimo radnog vremena na kojima smo zajedno tražili partnere  i probijali led..

Hvala ti što nas iz DURE nekoliko puta mjesečno upozorite na svaki novi otvoreni natječaj i šaljete prijedloge na što i kako se možemo prijaviti.

Hvala ti na podršci našem projektu i svom trudu koji si u njega uložila. Za sva vrata koja si nam otvorila.

Ništa to nisi MORALA.. Ti ćeš reć da je lako i lijepo pomoći onome ko dobro radi i zna što hoće a mi ćemo reć da zahvaljujemo Bogu što si baš ti tu gdje jesi.

Izvolite građani, ovaj poziv je isti već tri godine:

Razvojna agencija Grada Dubrovnika DURA stoji na raspolaganju svim zainteresiranim strankama za pomoć pri prijavi na natječaje. Kontaktirajte nas na telefon: 020 638 236 ili e-mail: dura@dubrovnik.hr.

Ne samo da si sposobna VERA nego si i ljudina!!! Samo naprijed i čuvaj zdravlje.

Kraj je učinio da se malo odmorimo. I precjenik i ja smo vrlo zadovoljni. Treba još samo poplaćat par stavki, očistit sve do najmanje sitnice.

Nema duga, ostat će para, idemo dalje..

U glave treba instalirat mir.. Neka se sve malo staloži.

Skromnosti radi, mislimo da smo nadmašili sebe. Ne volimo se s drugima uspoređivat.

Konkretan zaključak i izvješće objavit ćemo na uvid do kraja mjeseca.

Ulovio sam par internetskih komentara anonimnih građana koji malko sumnjaju. Ne smatram ove ljude neprijateljima, čak štoviše, ponudili su mi čišći uvid u javno mijenje jer hvale slušamo svakodnevno i previše. Izložio sam se javno i normalno je da ljudi imaju oprečna i razno razna razmišljanja. Prike mi kažu "ne obadaj" ali ja već nekoliko dana lovim momenat da s mirom sjednem i na te konkretne komentare dadem svoj osvrt:

1. Komentar anonimnog građanina pod nickom "PAULINA":

Srećom će Andro(Vlahušić) uskoro sjahat, inače tko zna kakve bi morske ideje pokušao nametnut za Orsulu. Golf igrališta su baš poviše...zašto tamo ne otvorit ultraekskluzivni restoran za golfere? Šteta da lokalno stanovništvo koristi taj prostor za nekakvo uživanje...

Upravo Vlahušić je kao odgovor na službenu proceduru koju smo pokrenuli prije 3 godine, kada su svi građani imali prilike predati prijedloge za izmjene i dopune GUP-a grada a mi smo tu priliku blagovremeno i pametno ISKORISTILI, Orsulu SLUŽBENO proglasio zelenom zonom i ljetnom pozornicom u kojoj nikakva gradnja ugostiteljskih i bilo kakvih drugih objekata osim javnih zahoda, nije, niti će ikada biti dozvoljena. Upravo borba protiv primitivnog ugostiteljstva i krčmarstva, bilo ultraekskluzivnog ili fastfuderskog - ćevaparskog - kebabskog, najvažnija je odrednica ovog projekta i Vlahušić je to prihvatio. Ne samo prihvatio nego i dobro pomogao.

2. Komentar anonimnog građanina pod nickom "ZEMLJOVIDNA":

Bojim se da će andro i ođe pokušat izvest nešto u stilu onoga kultrunog kluba revelin ... a i vidak je premazan svim mastima ... pa ćemo vidjet, neka uživaju i jedan i drugi dokle mogu ... a da će ga pokušat golferizirat u to nema sumnje

Vidak je premazan svim mastima i upravo zbog toga je "gologuz", s četvero djece na vratu, fizikaleći ko manijak i koristeći malo novca a puno znanja i vještina koje mu "višnji Bog je do",  ne zajebavši nikoga, uspio izvesti i napraviti nešto što nije pošlo za rukom mnogo masnijima. Zagospodario je vrijednom javnom površinom koja nikad prije njega nije postojala kao javna površina, koju je izmislio i uredio iz vlastite glave, baš onako kako je želio. Pri tom se osigurao na bar trines načina kako bi ga se uvažavalo, slušalo i pitalo. Uživanje će trajati, bez obzira na vlast, jer je zasluženo. Tolika je sada trenutno razina užitka gospodina Vidaka da istinski uživa čak i s gas maskom na glavi dok šešulom vlastoručno prazni kemijske zahode iza svakog koncerta jer to je za dotičnog vrlo podnošljiv put ka cilju.  Pametnim, transparentnim pristupom i djelovanjem  UDRUGA polako uključuje građane srodnih razmišljanja. Osluškivati će njihove želje. Neprestalnom scenskom aktivnošću sačuvati će ovaj park od "grabežljivaca". Održavati i kontinuirano koristiti ovaj javni prostor za javne potrebe u kulturi te tako spriječiti bilo kakvu golferizaciju i idiotizaciju.

Programski za mene oduvijek postoji samo jedna granica a to je ona između ŠUNDA i UMJETNOSTI. Šunda (estrade, narodnjaka, house šminkera obrijanih prsa, koktela na slamku i sisatih & guzatih plesačica) ćemo se kloniti.

3. Komentar anonimnog građanina pod nickom "mrki84": 

Svaka čast čovjeku, učinio je ruku na srce od obične šikare lijepi park s jedinstvenim pogledom (kojeg jedino ima još Belveder) - ali ruku na srce, teško da se to radi iz čiste ljubavi prema kršu... neka samo nastavi što se mene tiče neka uredi još nešto negdje... ja ću svakako poć kupiti piće i na taj način mu pomoći.

4. Komentar anonimnog građanina pod nickom "Banksy": 

Lak sam na kritikama i slažem se sa mrkijem da ovo nije samo stvar ljubavi prema kamenjaru. ali unatoč svemu ovo je za čistu peticu. svi smo znali za taj lokalitet i nitko nas nije sprječavao da učinimo isto. ali nismo i zato liku svaka čast. neka uživa u plodovima rada(prvenstveno ideje).

Ovdje bi rekao kako mi se čini kao da ljudi ukazuju na neke moje "skrivene" interese a tu skriveno nema ništa. Baviti se onim što voliš i za svoj rad biti nagrađen.. Naravno da i ja želim biti plaćen za svoj rad, jednom, nekad, kad tad.. Povrh toga želim vratiti i uloženo. Nije li to normalno? Spreman sam i na to da mi se ne vrati ništa. Moj izbor.

S obzirom na 2 različita koncerta MSR -a u gradu unutar 7 dana  i nastalu zbrku, pišemo ovo pojašnjenje: 

Dva Mostar sevdah reuniona se trude dokazati koji je od njih praviji i originalniji i ko je kome ukrao ideju. Ne dvojica nego većina originalnih izvornih muzičara (Ilijaz Delić, Nedjeljko Kovačević, Sead Avdić, Mustafa Šantić i Kosta Latinović) koji su proslavili  Mostar sevdah reunion orkestar, odvojili su se od  idejnog osnivača Dragog Šestića još davnih godina zbog međusobnih razmirica. Registrirali su tada brand Mostar sevdah reunion i postali jedini legitimni, zakonski korisnici tog imena u BIH i 15 zemalja svijeta među kojima je i HRVATSKA. Ime uspješno koriste i pronose autentičan zvuk MSR-a: http://mostarsevdahreunion.org.ba/

Dokaz o registraciji i pravu korištenja  imena od strane izvornih članova orkestra koji nastupa na Orsuli: 

Radimo ko luđaci. Četres je u hladu a hlada ođe gore nema. Gledamo što više toga završit prije Valetuda. Neki su govorili da treba otvorit sa što jačim izvođačem, da nam treba neka zvizda. Odlučili smo ipak krenut ležerno sa što manjim stresom. Dug je put pred nama, puno dobrih svirki, treba polako u hodu uštimavat stvar, dizat gradacijski.. Srećom pa je ispalo tako. I ovako sam lud i preforsiran, crn ko cigo, zagoren. Na meniju klasika, burek - sendvič - burek.

Montiramo duplo ipo razglasa više nego prošle godine. Lemilica se ne gasi. Ipak je tu sada amfiteatar, evo kliknite i pogledajte, nije šala: http://www.dubrovnik360.com/park-orsula/pozornica-nova/ Bubrezi treba da titraju u ritmu vesele družine. Sviraju izvrsno. Radujem se čut ih na licu mjesta. Oni su najbolja "MUSTRA" za isprovat kako stvar diše..

Publiku molimo da dolazi autobusima, redovnim linijama, svi autobusi će se zaustavljat na vidikovcu, evo vozni red: http://www.libertasdubrovnik.com/prigradski.pdf  Molimo ne dolaziti autima bez da je bar 5 osoba u autu, parking je jako ograničen. Motori su dobrodošli za njih ćemo nekako nać mjesta.. U povratku će bit organiziran autobus koji će čekat završetak koncerta. Povratak je u cijeni karte.  Karta je 50 kn. Kupuje se na vidikovcu svih 7 dana prije koncerta, uključujući i dan koncerta, ako što ostane.

U slučaju da ipak dođete s autom a ne budete mogli parkirat jer nema mjesta, javit ćete se našim prometnicima ( imat ćemo ljude koji reguliraju parkiranje i promet na vidikovcu ), u dogovoru s njima produžit ćete do DUBCA a neko od njih će skoknuti po vas kombijem ili autom. Nakon koncerta besplatnim autobusom ćete se prebacit s Vidikovca do Dubca i svog automobila. Ovo je formula koju ćemo prakticirat cijelo ljeto samo što ćemo kod izvedbi kad osjetimo da je interes velik, uvesti redovnu kombi liniju DUBAC  - VIDIKOVAC.

Registrirajte se kao prijatelj Parka Orsula, pridružite nam se, ima nas dosta. : http://www.parkorsula.du-hr.net/membership-signup/

Ne morate postat službeni član udruge i platit iskaznicu ali barem ćete kao registrirani imat podrobnije informacije i biti nam bliže. Svi registrirani mogu radit i pomagat, stalno ćemo ih pozivat na rad i za njih objavljivat poseban sadržaj koji nije vidljiv običnim posjetiteljima ovog sajta. Oni koji će nam pomoć radit ne moraju plaćat ulaz. Mogu ponešto i zaradit. Registrirajte se i pišite nam: info@parkorsula.com

D O B R O   D O Š L I !!!

Evo videa od prošle godine s tonske Valetuda, zvuk loš, radni s kamere:

Sutra idem u emisiju ĐIRATA, starog prike Borisa Njavra. Radio Dubrovnik, srijeda, početak u 18:00. Zvao je da dođem da se popričamo.  Taman. Treba narodu objasnit kako će doć na svirke i zašto. Treba se manit lamenata o snovima i stvaranju a obradit program i ostale info tehnikalije. Treba odabrat malo prave mjuze za pozadinu.. Neki se gosti sa našega festivala slabo puštaju na radiju. Eto to bi bio ofrljativni skeđel.

E kad bi i ja mogo imat  nekoga da samo šiba PR..

Napokon sam gradonačelnika doveo gore. Pomoć nam treba, pišem dopise, zovem, tražim svaki dan, po cijeli dan. Moraju se uključit u ovo! Ne samo Grad....

Zvao me je u ured na radni sastanak a ja sam mu reko da što zaboga imamo radit  po kancelarijama nego neka više  dođe na lice mjesta vidjet park i čut što nam vrlo konkretno može pomoć ako hoće.. Kad je vidio koncept i ideju iz bliza, totalno je odčepio i naravno, na svoje oči ustvrdio opravdanost i logiku naših zahtjeva.

Nisam tražio previše i sve što sam tražio je odobrio. Bez pomoći Grada ovo ne bi bilo moguće.

Govorim oduvijek da treba isprovocirat javnu upravu na djelovanje i suradnju ali ne partijskom knjižicom nego RADOM.

Sve tako lijepo sjeda na svoje mjesto. Portal Oko je prvi priskočio i sam se ponudio za pomoć. Odma su se upeterostručili klikovi. Giljača kaže da je Du List na raspolaganju, Lidija zove na radio Ragusu... Odobravanje i podrška svuda uokolo....

Jednom u životu čovjek ima priliku  zaokružiti ciklus za koji je potrebno vrijeme koje se broji godinama. Od dana kad sam škarama pošišao prvi grm do objave intervjua na Oku koji finalno najavljuje  konzistentan i kvalitetan glazbeni program, prošlo je puno vremena.

Sistem u kojem građanin misli: "daj mi pare pa ću ti onda radit" je naopak. Pare moraju biti posljedica a ne uzrok rada.  Boli me dupe hoće li mi se ikad išta materijalno s Orsule vratit. Već mi se vratilo toliko toga neprocjenjivoga.

Nadam se da će građani shvatiti da su njihova podrška i dolasci ključan faktor u postizanju boljeg..

Svaka čast i Rozgi i Stavrosu, odavno je jasno je da je njihova publika stvarni uzorak hrvatskog bića, no mora da ima dovoljno i onih koji u glazbenoj umjetnosti  nalaze više. Grad se piše sa velikim G zbog njih.

Ako bude lijepo vrijeme u subotu 26.6., u Parku Orsula, točnije samoj crkvici Sv Orsule ugostit ćemo na jedan dan naše drage prijatelje s festivalom "ČOVJEK NA ZEMLJI" .

Predviđeni program:

19:00 - Predavanje / Urbano vrtlarstvo (Sintesa: Elizabeta Jovanovska i Jan Zijlstra)

20:00 - Projekcija filma / Farma na kamionu (Truck Farm, Ian Chenney, Usa, 48')

21:00 - Koncert EtnoOrkestar (Zagreb)

PROGRAM PREMJEÅ TEN U LAZARETE ZBOG LOÅ EG I NESTABILNOG VREMENA ! ! !

Ovo trebate poslušat:

http://www.youtube.com/watch?v=AyacAhCt_aQ&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=SmUjfaOo0MU&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=YAMClna5m8k&feature=relmfu

http://www.youtube.com/watch?v=7HLRB3EFB4c

Na internetu sam naišao na HDR foto radove gospara Nikole Čakelića koje je ostvario nedavno na Orsuli. Nismo ni znali da je bio. Ne poznajemo se. Prostor senzibilne ljude intrigira i potiče svojom ljepotom.

Hvala za ovo Nikola:

http://fotoklubmg.hr/smf/index.php?topic=78.msg2591#new

Radili smo ko mravi ove zime. Nas dvojica okrenuli smo brdo naopačke. Naglavačke. Šest zadnjih mjeseci, uglavnom svaki dan.

Zadnjim potezom penila na ogradi danas, stavio sam točku na i, te vješam radni kombinenzon i bakandže o klin. (Na neko vrijeme, he he.)

Radujem se ljetu koje dolazi. Bacio sam posljednje udice po relevantnim ustanovama, ne bi li "ogrebucnio" još koju kunu za festival.

Grad je glatko još ove zime odobrio nešto love za program ( HVALA!!!! )  a bogme očekujem turističku zajednicu pa i Županju ( odjel za kulturu i društvene djelatnosti ) da odgovore hoće li nas pogurat ili ne. Hoće li radit s nama. Mi želimo radit i konstantno radimo.

Priča s kojom nastupamo uvijek je ista uz male novitete:

-  PARK ORSULA -  javna je površina u vlasništvu Grada. Namjenjena je slobodnoj javnoj upotrebi:  “Ljetna Pozornica – arheološki lokalitet – panoramski vidikovac”

-  7 godina već ulažemo i uređujemo tu javnu površinu i njeno vrijedno povijesno naslijeđe, uglavnom sami.

-  Prostor smo prilagodili i usmjerili na način da što skorije bude u mogućnosti samostalno doprinositi, te sam sebe razvijati i održavati. Blizu smo tom cilju. Renovirali smo i konzervirali ostatke crkvice Sv Orsule, uredili gledalište kapaciteta 300 sjedećih mjesta, osigurali struju, primarnu protupožarnu zaštitu, pošumili lokalitet.

- Smjernice projekta: Novi turistički proizvod, unikatna ljetna pozornica, samoodrživost, uređenje zapuštenog krajobraza i magistralnih vidikovaca koji su pretrpani tisućama posjetioca a posve neprikladni.

Izgradnja i afirmacija ljetne pozornice grada Dubrovnika na kojoj će se izvoditi scenski programi koji “nikome” ne smetaju i kojima “nitko” ne smeta, jer se odvijaju na prikladnoj udaljenosti od naselja, hotela i restorana a  k tome na neodoljivo atraktivnoj poziciji, jedna je od naših najvećih inspiracija. Pokrenuli smo između ostalog, već prošle godine, “Mali glazbeni festival Park Orsula”.

Primarni cilj za sljedeću zimu je probijanje, čišćenje i stavljanje u funkciju starog povijesnog karavanskog puta koji će pješački povezati Sv Jakov s vidikovcima što će zaokružiti cijelu priču. Za to nam treba LOVA. Moramo je nekako prikupit.

"Mali glazbeni festival Park Orsula 2012" s namjerom da ove godine ide skalin gore, dati će  preko 20 kvalitetnih koncertnih izvedbi.

Program se polako utvrđuje i u pregovorima smo sa brojnim izvođačima čije nastupe radosno iščekujemo..

Pozivamo Vas da se pobliže upoznate s projektom Park Orsula jer vjerujemo da ćete odmah prepoznati njegovu vrijednost i posebnost. Podrška i partnerstvo  te  stalna i kvalitetna koordinacija sa javnom upravom zdrav su temelj za buduće napredovanje.

Želimo kvalitetnu i neprekidnu suradnju u okvirima realnih mogućnosti  što se ne odnosi isključivo na financiranje.

Poslo sam 'nako dopis u Vrtlara da nam daju nešto sadnica mediteranskog bilja da posadimo dok je vrijeme otega, prije vrućina. Moram pohvalit kako su odma reagirali, čak nam i dobacili na lice mjesta jedno 50-60 sadnica, raznih: ružmarina, lavande, dubrovačke zečine, mrčice, košćele, čempresa, masline,  česvine..

Pozdrav Vrlaru, hvala..

Evo ovih dana sam dobio link na ovaj sajt, Todor ga je neđe iskopo:

http://www.minack.com/

Nevjerojatno mi je da je netko negdje daleko, snove slične mojima već odavno pretvorio u stvarnost.

I te kako..

Evo javljam se nakon dužeg izbivanja. Nisam objavio ni slova, dosta dugo. Para da je ođe u mene sve stalo a zapravo nikad nije jače kuhalo. Radi se udarnički. U posljednjih 45 dana, samo 2 dana su bila kišna pa nismo mogli odradit  te dvije đornate. Bogu hvala na ovakvom vremenu, iskoristili smo ga vrhunski. Presretan sam.. Hoćeš amfiteatar? E pa napravi ga braco... ozidaj vlastoručno! Misao vodilja: "Radom, upornošću i lucidnošću se može kompenzirati solidan ulagački kapital".

Kako drugačije kad sam kroz zadnje 3 godine napravio, sročio, službeno ukoričio i prijavio bar 8 projekata, aplikacija i javno otvorenih natječaja za novčana sredstva upravo namjenjena ovakvim projektima i dobio NIŠTA. O molbama za uključivanje institucija ovog društva,  turističkih agencija i raznih poslovnih subjekata u razvoj i realizaciju ovog projekta da i ne govorim.. Nema relevantne osobe u gradu sa kojom nisam razgovarao. Interes je slab. Nije sve trebalo ispasti baš ovako ali očito je da u našem društvu mnoge stvari ne funkcioniraju i da je individualni pristup "krepat a ne molat" jedini način da se nešto napravi.

Evo redom brzi pregled:

- Ministarstvo kulture, javni natječaj: Obnova i zaštita kulturne baštine na lokalitetu Sv Orsula - rezultat i odgovor : ima važnijih prioriteta, dobivenih kuna = 0 ,  ( igre bez granica / novci podobnima )

- IPA pretpristupni fondovi EU, međugranična suradnja Hrvatska - Crna gora, projekt " Panorama" - projekt prošao u drugi krug, odlično ocijenjen, 86 bodova od mogućih 100, rezultat: kuna/eura = 0 ( Ne trebam napominjat koliko vremena, rada, papirologije i putovanja treba utrošiti za izradu jednog ovakvog projekta).

- Ministarstvo turizma, javni natječaj, "Projekt Park Orsula", kreiranje novog turističkog proizvoda, uređenje javne površine i pješačkih staza parka Orsula, aplikacija profesionalno odrađena uz pomoć razvojne agencije,  HSS-ov resor - treba veza s Mujom, ima- nema, konavoska linija - šipak. Čekanje.

- Turistička zajednica grada, službeno zatražena konkretna novčana pomoć za uređenje parka, kante, klupe, table, održavanje..  Novaca na kapaljku. Ovo ljeto su pomogli u medijskoj promociji festivala.. Neko vrijeme plaćali su kemijski zahod na magistrali, dali su nešto materijala za ogradu.. Ne mogu reć da nisu ništa pomogli a toplo se nadam da će toga biti još u ovome procesu  stvaranja, kad nam je pomoć najpotrebnija..

- Javni natječaj zaklade Sv Kajo, pošumljavanje kroz program za učenike : " Lijepo je volontirati " , odlično odrađen i zamišljen projekt, oblikovan također uz pomoć razvojne agencije, negativan odgovor. rezultat= 0 kuna

- Croatia Osiguranje - Dubrovnik, zamolba za jednokratnu financijsku pomoć simboličnog iznosa. Odgovora nema.

- Javne potrebe u kulturi grada Dubrovnika 2012- Natječaj za financiranje dijela programa Malog glazbenog festivala Park Orsula 2012. Imamo šanse.

- Javne potrebe u kulturi  Dubrovačko neretvanske županje 2012- Također natječaj za financiranje dijela programa Malog glazbenog festivala Park Orsula, odgovora nema.. 2,5 mjeseca

- Sa svim  značajnijim turističkim agencijama grada ( preko 10 agencija ) organizirali smo sastanke , prezentirali ideje, predlagali da zajednički unaprijedimo kriminalno loše panoramski izlete po magistrali, da uredimo ovaj Bogom-dani prostor za sitan, neznatan  novac... Ma nitko da mrdne.. Svi hoće na gotovo.. A i kad je gotovo teško im se pokrenut..

Jedini ljudi koji su od početka značajnije pomogli projekt su:

Društvo prijatelja dubrovačke starine (veći dio  građevinskih radova kod restauracije crkvice ).

Gradonačelnik Andro Vlahušić, nas je odmah na početku doživio kao neku rijetku pozitivnu pojavu koju treba podržati. Našu tvorevinu, pojam "Park Orsula", uvrstio je u svoj redoviti vokabular i promišljanja.  ( Napominjem da se radi o zemljištu u vlasništvu grada ). Prihvatio je našu ideju o izmjenama GUP-a, a s kojom procedurom, ( beskrajno dugom ali jedinom legalnom ) će se ovo područje zauvjek u budućnosti tretirati kao gradska zelena zona i park/vidikovac/pozornica, jer za sada je, ma kako god to bilo nevjerojatno, službeno jedno veliko NIŠTA-pašnjak!? Ovako s odmakom, mogu reć  da su mi od svih odrađenih sastanaka sastanci s njim najviše vrijedili. Koliko god se tog čovjeka javno napadalo, ja o njemu imam dobro mišljenje. Pomogao je npr. ovu ideju, bez obzira na političku pripadnost aktera i veze a takvo djelovanje ga odmah u startu izdvaja od ustaljenog načina na koji smo navikli, gdje su podobnost i veze, već godinama, doslovno,  jedini kriterij za prolazak. Primio me kao najavljenog građanina kojega prvi put vidi u životu, u terminu u kojemu se primaju građani. Način na koji me je shvatio i prihvatio, dao mi je veliki poticaj. Nekako sam postao sigurniji da radim dobru stvar.  Znao sam da mi lovu ne može i neće dati pa se nisam imao u što razočarat. Tražio sam samo da me pusti da radim a on u tome nije vidio ništa loše.

Jakov Vidak, moj mlađi brat, osvješteni i talentirani arhitekt. Njegovi savjeti, širok spektar znanja, informacije, nacrti i snimke  zatečenog stanja crkvice, prvotna arhitektonska idejna studija izgleda parka od koje sam krenuo, bili su također od neprocjenjive inicijalne vrijednosti. Njegov općeniti pozitivan utjecaj na mene je neizmjeran. Sa takvim čovjekom iza sebe jednostavno vrijedite više. E kad bi bilo para da ga se može i slušat i poslušat.

Emir Tičić Tica, Najbolji prijatelj kojeg imam u životu. 20 godina smo jedan drugom najbolji čovjek. Sve mi je dao. Povjerenje, pažnju, ljubav, strpljenje. Da nije njega bilo, mnoge radosti ne bih imao s kim podijeliti. Sve bi bilo puno teže. Voli Orsulu skoro isto koliko i ja.

Ivana Franceschi, Ja kažem da je moja kraljica a ona meni kaže da sam ja njen genije/čudo prirode. Nevjerojatno je kako su nam se božijom providnošću putevi ukrstili. Živjela Ivana.

Tino Staničić, Tino je poseban. Bez njegovih osebujnih znanja ne bi smo primjerice imali ovu web stranicu, na njoj ne bi smo imali ovako lijepe slike koje je sve uglavnom on slikao, ne bi smo slušali mnogo dobre nove glazbe koju nam redovito distribuira.. Ukratko, štošta ne bi smo imali da nemamo našega Tina..

Cvijeto Antunović, Njegov damper gusjeničar za transport kamena je prošlu godinu bio više u nas nego u njega. Toliko se naš Cvijeto razumije u struju da nikada ne bi smo prosvijetlili da nije bilo njega. Cijeli smo život  prijatelji. Od najranijeg djetinjstva u Moluntu. Ne daj bože da nas neko zavadi.

Sanja Tomšić.. Jednom davno šetajući Orsulom, zauvijek je ušetala u moj život..

Tu su nadalje:

Dubrovački vatrogasci, rijetka institucija u kojoj kolo vode NAŠI ljudi iz naroda, koji su uvijek spremni dat ruke ( i vode ) - HVALA!!!, Vera Djokaj koja je sročila bar 3 projektne aplikacije, uz koju smo puno naučili  i koja nam je otvorila i otvara brojna zatvorena vrata. Naš Darko Stanić, dragi prijatelj Srđan Todorović koji je od srca odradio niz finih dnevnica dok se teren čistio, dok još nije bilo ničega, Nela Kovačević i Domagoj Perkić arheolozi koji su radili i pogurali iskopavanja, Rašpa, Fjaka, Hrvoje Dunatov, Ekipa iz konzervatorskog zavoda. Ramiz Mehić od Mrakova,taj se nalomio krampi kopajući..

Za medijsku podršku zahvaljujemo: Lidiji Crnčević i ekipi Radio Raguse, Marku Giljači, Maji Rilović, Sandri Lacković, Mariu Bukviću. Zahvaljujemo Mariu Miljaku na snimanjima i svakovrsnoj podršci, Dragome gosparu Tonćiju Bačiću za prva inicijalna lobiranja. Evici i Maru iz cesta, Jelki Tepšić koja je pomogla ovo ljeto a obećala ubuduće pomagat još više, Nataši Beus i još mnogim dragim prijateljima i građanima koji su nam davali podršku od samog početka..

Drage cure aktivistice su nas uključile u program ovoga finog druženja.

Dio programa ( prva večer ) ovog festivala realizirat će se u parku i crkvici..

Ovi slovenci su htjeli baš Orsulu za svoje vjenčanje. Svidio im se park i cijeli koncept: težački pristup uređenju naspram sveopćeg kičeraja, tipična mediteranska priroda - povijest - pogled. Malo su me bili zatekli.. Navalili.. To  je to govore i gotovo..

Ja kažem, aj dobro, premda sam znao da neću bit tada fizički u gradu, računao sam neka se dogodi, što da ne..
U nedostatku žutih događanja i vijesti u gradu, ovo vjenčanje zauzelo je sve "naslovnice" lokalnih medija. Ko da se vjenčala sama kraljica Lizbeta.. Gledam iz tuđine slike na internetu i osluškujem.

Ma neš vjerovat, danas sam dobio trines računa da platim, ukupnog iznosa skoro 4 hilje kuna, za ZAMP, zaštitu autorskih prava. Kaže, za korištenje i izvođenje glazbenih djela na malom glazbenom festivalu. Gospođa sa druge strane žice tvrdi i nadtrvđuje da sam dobro prošo.. Naplatila je kaže minimalne tarife. Ma znam ja ZAMP odavno, ništa mi nije nepoznanica što se njih tiče ali apsurda li zaboga.. Nakon svega napravljenog, odrađenog, preko leđa prenešenog, iz ničega stvorenog, masno plaćenog, gule mi kožu s leđa ko god stigne. Ma nema kraja tom uzimanju... Svi samo uzimaju, drpe, naplaćuju.
Porez - prirez - narez - parizer.
Postoji li iti jedna institucija u ovoj državi koja bi podržala rad i potakla građanstvo na aktivnost namjesto da mu konstantno, temeljito, ubija svu radost življenja.

Mali glazbeni festival je uspješno svršio. Nakana da putem istog prikupimo sredstva za daljnje sređivanje i održavanje parka, rasplinula se ko jutarnja maglica odmah nakon prvih par izvedbi. Iako je bila riječ o pilot, promotivnom projektu, očekivao se ipak veći broj posjetitelja na izvedbama.
Park Orsula je kao vreća bez dna. Prva je godina afirmacije pa stoga nismo nezadovoljni postignutim. Hvala turističkoj koja je dosta pomogla s marketingom, hvala predivnoj Lidiji Crnčević i ekipi radio Raguse na kušinima i podršci. Hvala izvođačima koji su se odazvali i pretpostavili svirku na Orsuli "gaži ispred Kompasa". Najveća hvala publici, svima onima koji su nas došli podržati..

Nadao sam se da će se pojaviti lik koji će sudjelovat u daljnjem stvaranju i kreiranju a javljaju se samo trgovci koji žele isključivo preprodavati gotov proizvod. Takve su naše agencije.. prodaj pa kupi (plati ka'bude)..

Kvragu, svakako da mora bit trgovaca i prodavača ali totalni je deficit među stvarateljima, oblikovateljima, vizionarima..

To je jednostavno bila jedna od onih večeri. Sve se slagalo samo od sebe i odmah na početku ponudilo podlogu za istančanu percepciju svima nazočnima, dajući svemu jedan uzvišen smisao. Čarolija. Priroda je bila puteno mekana, mirna noć, bunaca, čak i debeli, masni, dosadni orsulski komarci koji inače ne daju mira, povukli su se još početkom večeri negdje u svoja gnijezda. Moj Ipod na shuffle modu cijelu večer je birao glazbu sam, baš kao da ga navodim u maniru iskusnog DJ-a istančana ukusa, koji baš večeras ima svoju večer... Nisam ga ni pipnuo. Na momente mi se činilo da neka uzvišena sila nagrađuje sav uloženi trud i jednostavno i ležerno dirigira svime. Između 3500 stvari, Ipod je birao i svirao esenciju svojeg sadržaja. Cijelu noć. Uglavnom kad je sve naopako i kad silom pokušavam izvući najbolje od njega, on užasno kenja a ja ga next-am u nedogled i ne dobijem ništa.. Shuffle se zainati i moš ga... Jedna dobra zasvira a već sljedeća traži novi next. Nevjerojatno koliko se stvari sinoć posložilo.

Valetudo i Park Orsula složili su se idealno. Kao nadogradnja jedno drugome fuzirali su u genijalnu treću energiju posebne snage i upečatljivosti. Napose, tako udruženi, potpis su jedne sjajne kreativne generacije Grada koja je željela, žudjela i uspjela izraziti se...

Termin održavanja: 5.-25. Kolovoza

Program:

5.8. Gruhak  - TRIBUTE to rock’n roll – coveri/obrade

6.8. Gruhak – Autorski koncert

8.8. Gudački kvartet Sorkočević. Koncert popularne klasike

9.8. Gudački kvartet Sorkočević. Strauss.

11.8. Kontrapunkt / EDDY & JOGARDE

12.8. Kontrapunkt / ZED BIAS (UK) & EDDY

13.8. JAM SESSION starih dubrovačkih rockera ( Rus, Grof, Bobo + ostali )

17. 8. Valetudo / promocija novog albuma i snimanje video spota

21.8. Ragusa Vecchia i Ženska klapa FA Linđo zajednički koncert.

23.8. Klapa Subrenum

Broj posjetitelja po izvedbi ograničen na 150. Svi koncerti počinju u 21:00h. Ulaz otvoren od 19:00h.

Sav prihod od ulaznica bit će utrošen za daljnje uređenje Parka Orsula.

Cijena ulaznice: 50 kn po izvedbi. Ulaznice u pretprodaji od 29.7. u TIC-u na Pilama i kiosku na vidikovcu.

Rezervacije na broj: 091 426 28 40  ili na mail: info@parkorsula.com

Prijevoz:

Sve Libertasove redovne linije put Župe i Konavala, (u terminu od 18 do 24h) zaustavljat će se na vidikovcu.  Povratak po završetku programa osiguran posebnom vožnjom, rutom: Vidikovac - Dubac - Ilijina glavica - žičara.

Vozni red: (Svi autobusi u dole navedeno vrijeme kreću sa starog kolodvora  a voze preko ilijine glavice i žičare)

DUBROVNIK - CAVTAT , br. 10:

18:00, 18:30, 19:00, 19:30, 20:00, 20:30, 21:00, 21:30,
22:20, 22:50, 23:25, 00:00, 00:30, 01:00, 01:40

DUBROVNIK  - SREBRENO, br. 16A:

18:30, 20:15, 21:30

DUBROVNIK - BRGAT-SREBRENO, br. 23A:

20:20

DUBROVNIK - PLAT, br. 16:

18:15, 19:15, 20:15, 22:15

DUBROVNIK - VODOVAĐA,  br. 25:

20:20

DUBROVNIK  - MOLUNAT, br. 11:

20:10

DUBROVNIK - VITALJINA, br. 27:

20:15

 Prvi povratak sa vidikovca: 23:30h.

Scena je tehnički  malo skromnija i to me počelo kopkat i činit nervoznim čim je krenulo. Zapravo ideja i nije bila rasturati odmah u početku u tom smijeru i razbacivat novac. Vazda je bilo koliko para toliko muzike.. Zvuk je solidan no ja želim još bolji. Zvuk na Orsuli u budućnosti mora bit takav da svaki  posjetitelj, pa i potpuni  laik, sa sobom ponese oduševljenje.  Nije lako razglas montirat na onako kosi teren u žbunje i jamčit kvalitetu na prvu. Idealnu poziciju ćemo pronać ali treba nam  svirki.... Zato sve ovo i radimo. Tražimo, provamo i  testiramo.

Inače, prihvat posjetitelja  funkcionirao je bez problema.

Hvala svima koji su svojom nazočnošću uveličali ovaj lijepi početak!

Evo naš dragi prijatelj i fotograf/kroničar Fjaka poslo mi je jednu koju je slučajno okinio prije desetak godina.. Thnx Fjale..

Danas gostujem na Radio Ragusi u 15:05h. Veliki (pre)pompozno najavljen intervju...

Smišljam nešto za zaključak i poruku. Sažeti ukratko u 2 rečenice projekt Park Orsula, svoje viđenje života i stanja u zemlji:

Poručujem svima da posla ima, da je hrvatska u drači i da  nas može spasit samo RAD. Rad i upornost su nevjerojatno velik kapital i svaki zdrav čovjek može i mora radit. Ako nema ništa u životu, ima ruke. Ruke mogu sve. Ništa ovome narodu nije preostalo nego shvatit da ako želi da mu bude bolje, mora radit. Krampa i motika su čudesan pribor.

A na kraju poručujem svome starom, Ivo hvala ti što si me naučio da nije sramota išporkat se.

Napokon su nam došli rezervoari za vodu. Čeko sam ih ko ozebo sunce.

Glomazni su pa je bilo problema sa prijevozom. Daleko je Bjelovar..

IMAMO VODU !

"Mali glazbeni festival Park Orsula" kreće 5.8. Trajat će 20tak dana. Kapacitet posjetitelja po večeri bit će ograničen na 150 probranih (zapravo probranih po sistemu ko prvi njemu đevojka) ljudi i uzvanika jer se  radi o pilot projektu. Ne želimo puštat više naroda, jer mjesto ne može progutat.

Dogovaramo autobusni prijevoz redovnim linijama. Naišao sam na razumjevanje i kooperativnost u Libertasu.

Turistička zajednica grada se napokon aktivnije uključila u medijsku promidžbu jer projekt Park Orsula zbilja nije šala.. Ko stvoreni smo jedni za druge..

Napominjem da mi je namjera trijezne ljude ispraćati iz parka. Dragi goste: dođi, sjedi, pogledaj koncert , popij jedno piće i kotrljaj se nazad nizbrdo prije nego ti se mjehur napuni i postaneš naporan.

RAMBA AMADEUSA, našeg dragog prijatelja smo uspjeli nagovoriti da dade svoj obol. Tamo neđe iza 10. 8. dolazi  u nekoj posve drukčijoj varijanti. Vjerojatno na JAM session svirku starih dubrovačkih rokera..

Mišo Mihočević se javio da će odradit jedan mali glazbeni teatar sa svojom ekipom. Imaju sve spremno. Vidjet ćemo datum..

Brojni naši prijatelji i gosti nastupit će u Parku tijekom ovih 20tak dana festivala a informacije i potpuni program objavljivat ćemo u hodu kako na ovim stranicama tako i putem javnih  medija..

Pozdrav

Osvijetlili smo ga minimalno. Izgleda sjajno.

Dragi prijatelji...Grad kakav je oduvijek bio. Mi sami, kakvi smo bili od postanka. I glava i rep. Dođite i uživajte:

Uskoro ćemo krenuti sa izletima pod nazivom: "Sunset panorama trip to the arheological site of St Orsula" ili na naški: "Pozdrav suncu sa Parka Orsula".

Pozivamo Vas sve, prijatelje i simpatizere  Parka Orsula kao takvog,  da večer otvaranja lj. igara, 10.07.2011, a nakon nje i svaku sljedeću do kraja ljeta, provedete s nama uz laganini mjuzu iz naše radione i hladno piće iz naše trafike.  (Vatromet će bit bezveze  al naravno da ćemo ga gledat)

Krećemo u 7 navečer, gasimo do ponoć. Od 10.7. - Svaki dan.

Ponosan sam s formom. Ovo je bio san.

Hvala mom dragom Tici bez kojega bi baš prečesto bio sam. Uvijek je tu negdje oko mene pa me čuva.

***************************************

Kažu konavljanin natjero engleze da mu rade besplatno.. he he.. fakat istina, pogle ovo:

štampat ćemo malo kapa i majica.. naručio ja

Evo Rašpa je složio logo. Može ali samo još mrcu dorade..

Ja i Ramiz, pošten i radišan, iz Mrakova, pored Ostrošca, kod Jablanice, u ova dva zadnja 2 mjeseca fokusiranog svakodnevnog djelovanja, cijelo brdo smo krampom i rukama oblikovali... Nemam kad blog napiskavat. Tko bi drugi to suprostavio svijetu oko sebe, bližnjima..? Uglavnom, rijetki me razumiju a svi misle da ja ne razumijem njih.

Kažu mi da sam opsjednut. Pretjero u zanosu...

Upotrijebiti talente i od raspoloživih mogućnosti stvoriti nešto posebno. Svrha postojanja.

Jučer sam doživio ozljeđivanje na radu koje je moglo završit puno gore..

Mlateći šikaru kosilicom, trokrakom zvijezdom, odlomio se komad čelika jednog kraka zvijezde, veličine  5*5 cm debljine 5 mm i pri vrtnji od 1300 okretaja zabio mi se u nogu, kao geler. Krvi ko u priči. Osjećaj pri udarcu i vulkan boli bili su kao da me je neko sjekirom udario po sred cipele. Da je malo gore ili malo dole, malo lijevo ili malo desno, mogo mi je iskidat tetive ili nedajbože otkinut nogu, bez šale.. Ovako na ristu imam pravu pravcatu Isusovu ranu.. Dundo Miho mi je lijepo govorio da se u baštinu ne ide ništa radit o velikomu tjednu...

Inače, radimo svakodnevno, ja i Rama, naš novi djelatnik. Rama je pedantan i vrijedan. Rad u krvi.. Izgradili smo preko 100 m suhozida u zadnjih mjesec dana. Boja naših lica i vratova je težačka, škura.. Ništa u životu me nije ovako lijepo nosilo. Puno kreativnosti i pozitivnog pražnjenja energije.

Par dan mirovanja pa gazim dalje..

Naš prijedlog kojim predlažemo da se šire područje Parka Orsula uvrsti u GUP, jer je do sad bilo potpuno van njegova obuhvata i vodilo se kao pašnjak, što je onemogućavalo ikakvo prostorno planiranje i valorizaciju ovog vrijednog i atraktivnog prostora,  jedan je od prihvaćenih na gradskom vijeću.

Naša zamisao o Orsuli kao parku, polako postaje opipljiva stvarnost. Slijedi duga procedura ali dugoročno gledano, zaista sjajna stvar za Grad. Važno je kroz plan onemogućiti, ispraznu i banalnu ugostiteljizaciju a komercijalizaciju svesti na izletnički, scensko kulturni  i ostali prigodni (donesi - odnesi - počisti) karakter.

Alavija javni zahod, parking, javna rasvjeta, pothodnik pod magistralom koji veže karavanski put sa Žarkovicom, veliki ukopani rezervoar za vodu, tribine (observation deck), garderoba, spremište za alat.. ništa od ovog nije moguće realizirati bez definiranja kroz GUP. Ovo je dobar početak uključenja zajednice u projekt.

http://www.dubrovnik.hr/data/1302262291_341_m.pdf

Inače vrlo korektne Hrvatske ceste, gajnc novim znakom zabrane skretanja, tamo gdje isti nikada nije postojao, nehotice su nas dobro nag(a/u)zili. Žele se ogradit od svih prometnih problema koje bi eventualno mogla prouzročiti popularizacija i daljnji razvoj našeg projekta. Hm.. vrlo nezgodno..

Zaključujem kako potpuna asinhronizacija među strukturama javnog sektora najviše razjebaje ovo društvo.

Nego srećom, čuo sam jučer da su se agencije pobunile jer im praktički tako onemogućavaju legalan "panorama trip" .. he he, nešto će se morat riješit.

Ne mogu prestat razmišljati o tome zašto je Društvo prijatelja odustalo pomagati nam. Pomogli su oko crkvice, što jest jest ali a vijeću su bili prihvatili i pismeno odgovorili da prihvaćaju još jače pomoći projekt, da smo zaslužili.. Struja za rasvjetu crkvice pa poslije i popločanje prilaza do crkvice. Da se normalno može dole sić s magistrale. Dva velika i ključna zahvata. Za oba smo ishodili papire, napravili svu pripremu.. Cijelu vječnost i saket živaca sam ugradio u čekanje tih papira. Onda se društvo odjednom, bez ikakvog objašnjenja povuklo iz projekta. Nitko nikad nije sjeo ispred mene i objasnio zašto..

Park Orsula je  javna površina prepuna povijesti. Koliko god još  puno posla ima gore, MASU ga je već odrađeno. Dužnost je zajednice je da se uključi.

Osuđeni smo na mravlje korake.

Valjda ih žulja naš privatni interes..!? Pa mi ne krijemo naše interese. Oni su tako prizemni, realni, i legitimni. Zar treba da se dosjeti i ovim parkom bavit neki inozemni investitor, a mi da sjedimo i gledamo s berze rada..? Krenuli smo s nule i pošteno. Ljuti me sve ovo. Kada će se napokon počet cijenit rad u ovoj zemlji?

Nastupio je neki nesporazum.. ..svašta mislim..

Evo zadnjih 15 dana non-stop radimo dole spomenutu najgadniju dionicu struje. Iskopali smo kanal puno teže nego što sam očekivao, jer cijelom dionicom teren je nek ti kušin bude stina.

HEP-ovci su dostavili kabele i ormar, dali par naputaka i otišli.. Uspio sam od njih izgrebati alavija kabel 4*70 mm2 aluminij i cijelom dužinom bakreno uže 50 mm2 za uzemljenje, što me kvragu valjda i pripada za 32 300kn koliko sam po predračunu morao platit za povećanje snage postojećeg priključka!? Svejedno je trebalo molit-kumit za materijal. Bakar je danas skup u vražju mater. Štede.. Sreća znam o struji, pa sam izvuko aludirajući na zakone struke..

Ova dionica zasigurno neće više nikada biti usko grlo protoku struje. Ogromne su duljine i kabel mora bit "masan". Kad sam već kopao i kad se radi ispočetka, nek se napravi kako treba. Činilo mi se kako ćemo kabel ubacit i zatrpat u jednom danu ali samo zatrpavanje je odnijelo 3 dana. Gospođa "Hilti" sedmica je, nadalje,  pod mojim osobnim rukovodstvom, izglođala  zidić u koji sam ubacio novi, sada veliki ormar za novo brojilo i ostale lijepe stvarčice. Još treba sutra ozidati kamenom polovicu ormara koja viri.

Nikad kraja... Da mi je još koji Andro ....

...Vidak...

Poludio sam jučer. Neki građani grada podršku projektu daju na posebno iritantan način:

Kradu sve živo na što naiđu na lokalitetu. Tako je naime stanoviti građanin LOPOV fino namotao i u svoj gepek pospremio 50 metara "Gardenia" gume (crijevo za vodu) za vrt  kojim smo vodu za zalijevanje cvijeća spustili do crkvice. Vrijednost gume je nekih 400-tinjak kuna tako da je građanin uštedio svoj novac a svojem vrtu osigurao navodnjavanje. Kada bih znao tko je, otkinuo bi mu ruku lopatom, koliko sam bijesan. Vjerojatno je to jedan od onih ljigavaca koji svakodnevno zabijaju nos i slatkorječivo gnjecaju: "bravo moj mladiću, kako ste lijepo ovo uredili, ma svaka van čas.."

Nije prvi put. Ukrali su nam svakovrsnog alata, cijelu klupu su odšarafili i odnijeli, suncobrane, betonske stalke za suncobrane, bidone, kante, kariole, kabele, boce.. Vani ne smiješ ostavit ništa.

Slučaj koji prednjači je kada je građanin LOPOV došao, izgulio i ukrao 2 mlade smokve koje smo tek bili posadili u zemlju... Smokve su bile kupljene u rasadniku i još su na sebi imale deklaracije.. nevjerojatno.. Građanin je tako uštedio 70-tak kuna...

Da ne govorimo o tome da rijetki građani svoj papir od bureka, čašicu od jogurta, kesu, limenku pive ili soka, bace u kantu za smeće. Sve to građani bacaju  gdje god stignu tako da svaka 3 dana nakupimo punu vreću smeća koje vjetrovi raznesu i okite njime drveće..

A tek građani VULGARIS  koji bez pardona neprestalno seru  iza našeg kioska, taman fino da ih niko ne može vidjet s magistrale, namjesto da se posluže kemijskim toaletom koji je na raspolaganju svima, niti 5 metara dalje.. O pišanju posvuda da ne govorimo..

Jedna gospođa građanka koju sam bio uhvatio u  krađi plastičnih boca, pokrila je rukama glavu i ko iz topa drhtavim glasom izvalila "Nemoj me ubit sinko, skupjan solde, iden na hodočašće u Lurd."

Jadnog li i kradljivog naroda..

Sedam dana me nije bilo ali čujem da je ionako padala kiša pa se nije ni moglo radit. E idemo prvo, brže bolje, promijenit kabel banderas-brojilo i tu dionicu kvalitetno završit. Treba ručno iskopat kanal dužine točno 100m.

Manjone odustao i ušao u legendu.

Evo, u grubo smo probili i oblikovali pješačke staze. Park polako poprima formu.

Pogled koji izuva.. ( Riječi jednog putnika u tranzitu za Montenegro )

Bez strojeva ništa. Više smo napravili u 2 udarnička dana uz pomoć strojeva nego što smo na ruke iskopali u 2 godine...

Iskoristili smo posjednje trzaje zime da izgorimo gomilu smeća i raslinja nakupljane u kavi kroz cijelu prošlu godinu. Dva dana ljute rabote, nas dvojica. Doveli su nam danas mali bager i damper pa ćemo sutra i preksutra  ravnat, gulit, nasipat..

Ovako smo krenuli:

A sad, 7 dana kasnije, imamo ovo:

Obratio se ja u turističku zajednicu s papirom na kojem molim da nam financiraju materijal za ogradu koju želim postaviti na starom karavanskom putu, nad opasnijim mjestima i provalijama.

Turist bi se mogao naći u životnoj ugrozi ako odluči popeti se na potpornu među starog druma, u želji da bolje "uhiti" Cavtat...

Obavezno natuknuh usmeno kako bi mi bio valjan i negativan odgovor na ovaj zahtjev.. Evo ja tražio, pa nisam dobio ... Crno na bijelo..

Međutim, znaju me više tamo, i vide da upirem godinama tako da su, čim su me vidjeli, rekli da predam na protokol: " Đe si Andro nisam te odavno ni čula ni viđela..." Zahtjev će biti pozitivno riješen.. Super..

Moraš tražit malo a učestalo...

Odrađen je fenomenalan posao.. Ruševine crkvice su konzervirane, zidovi plombirani, sve isfugirano i zaštićeno. Skale za ulaz u crkvicu isklesane su na licu mjesta od najboljih blokova kamena kojeg smo pronašli na terenu uokolo..

Da nije bilo Društva prijatelja dubrovačke starine i njihove donacije, moji vapaji za pomoć odzvanjali bi čini mi se, tko zna do kad, gradskim kunetama i uredskim čekaonicama...

Zato, najljepše hvala društvu na potpori...

Konzervirana ljepotica:

A kakva je "krezuba" bila:

Evo već 5 dana za redom ljuto fizikalimo do u mrak. Radimo na dijelu karavanskog puta koji se urušio i to tako da detaljno čistimo odrone i trasiramo pravac za ogradu koju ćemo postavit sljedeći tjedan. To je prvo što moramo odraditi prije nego krenu šparoge. Svaki pravi berač šparoga, zabilježio sam okom, ne libi se nagnuti nad provaliju, koliko je dug i širok, ne bi li dohvatio omiljeni prutak..

Gospar Manjača je naš novi djelatnik. Idealan spoj ludosti, mišića i urođene ulične inteligencije. Strahovito vrijedan radnik. Dotični gospar glavni je pretendant za čelno mjesto  sektora održavanja Parka Orsula u budućnosti, ukoliko izdrži na ovoj razini...

Šetači koji vole dolaziti na Orsulu i šetati se donjim asfaltiranim putem, nisu svjesni u kakvoj su opasnosti! Iznad glava im visi stari potporni zid karavanskog puta ( na potezu od spomen ploče žrtvama komunizma pa narednih 150 metara prema naprijed u pravcu Dubca ) koji je što zbog starosti i zapuštenosti, što zbog oštećenja nastalih granatiranjem u domovinskom ratu, razvaljen i već se na mjestima potpuno odronio. Njegovi preostali  fragmenti vise o nitima  nad provalijom.

Mi iz Park Orsule smo to uočili jer smo stalno prisutni na platou iznad.  Očistili smo, između ostalog, i prilaze do starog druma i detaljno pregledali njegovo stanje, s ciljem  pokretanja njegove sanacije i zaštite. Radi se o neprocjenjivoj povijesnoj baštini Grada i fenomenalnoj atrakciji koja svjedoči  kako su stari dubrovčani svoje glavne prilazne kopnene puteve izvodili rubovima provalija, čineći pristup gradu što  zahtjevnijim, radi lakše obrane.

Urušavanje ovog puta nema nikakve veze sa našim aktivnostima, dapače, mi opasnost umanjujemo upozoravajući na ovaj problem i uklanjajući  rasuti kamen sa razvaljenih vrhova.

Pitanje je dana kada će se deseci kubika materijala sručiti nekome na glavu. Donji put je upravo zbog ovih problema već 30 godina zatvoren za promet...

Treba obavezno postaviti jasno vidljive table upozorenja kako bi građani bili svjesni kakva im opasnost prijeti i da prihvate činjenicu da se šetaju na vlastitu odgovornost! Druga, naravno bolja opcija je izdvojiti sredstva iz proračuna i građevinski sanirati problem.

...A danas sam pak bio na radnom sastanku kod Ane Hilje Čagalj, pročelnice grada Dubrovnika za kulturu. Dobra suradnja i koordinacija sa njenim odjelom može puno pomoći u afirmaciji vidikovca kao vrhunske ljetne pozornice. Bez novaca, koji u ovom trenutku kronično nedostaju na svim frontovima, malo kvalitetnih produkcija se može dogovarati i realizirati odmah... međutim, pred nama je u ovom trenutku ionako intenzivan rad na stvaranju svih pretpostavki i logistike koja će olakšavati kasniju, redovitu i polivalentnu upotrebu...

Za sada je bilo bitno pročelnicu upoznati, predstaviti joj projekt, te čuti njeno mišljenje iz prve ruke.

Iznimno sam zadovoljan njenom reakcijom i potencijalom koji se otvara udruženjem naših snaga..

Jučer sam bio na radnom sastaku sa pročelnicom ureda za prostorno uređenje, Jelenom Lončarić i inžinjerima s njenog odjela. Premda nova na tom mjestu, mlađa je to osoba koja ima i sluha i osjećaja za dobro. Raspravljali smo o našem prijedlogu za izmjene i dopune GUP-a grada, kojeg sam jesenas pismeno uputio, iskoristivši javni poziv i rok za prijavu prijedloga. Tražili smo tada i predložili da se predio vidikovca, uključujući lokalitet sv Orsule, uvrsti u zonu R-2 (športski tereni-izletišta) u kojoj bi grad bio u mogućnosti legalno planirati i oblikovati infrastrukturu i javni amfiteatar  (koji ne treba graditi iz temelja nego samo postojeći  krajobraz privesti svrsi) sa nužnim, pametno isprojektiranim i nestršećim objektima: WC-ima, garderobom, recepcijom, parkingom za BUS-eve...

To je ispravno planiranje prostora na dugi rok, koje nadilazi naše smrtničko postojanje..

Prva javna rasprava o svim prijedlozima koji će uopće biti uzeti u razmatranje, a naš je za sada jedan od njih, bit će tek na jesen..

P.S.

Debatirali smo također i o mojim prošlim iskustvima glede parcelizacije zemljišta koje smo kanili provesti i izdvojiti česticu zemlje crkvice, u svrhu zaštite i objedinjenja s njenim vlastitim dvorištem, u svojstvu spomenika kulture. Dvorište za redovnu uporabu crkvice sa pripadajućim objektima  je nedvojbeno utvrđeno geodetskom izmjerom i arheološkim istraživanjem i iznosi oko 700m2. Cijela čestica broj 1881/9 u vlasništvu grada, na kojoj su crkva, dvorište, kao uostalom i cijeli park orsula i postojeći vidikovac, ima 25000m2. Nadležna konzervatorska služba izdala nam je na temelju tih dokumenata i uvida na terenu, službenu potvrdu o ustanovljenom crkvenom dvorištu koje smo iskopali ispod stoljetnih naslaga i potporu prijedlogu izdvajanja tog dvorišta iz tijela čestice 1881/9...

Pročelnica Silva Vlašić odbila je tada, 2009. godine, taj naš prijedlog parcelizacije rekavši da je po hrvatskom zakonu nemoguće parcelizirati samo zbog zaštite. Moguće je parcelizirati isključivo po zakonu o gradnji... Pošto ovo s gradnjom nema nikakve veze, ta ideja je ostala u zraku do daljnjeg..

Ovih dana užurbano se radi na konzervaciji ostataka crkvice. Građevinski radovi su krenuli prošli tjedan. Sav kamen koji je stoljećima otpadao s njenih zidova  biti će vraćen i ugrađen natrag. Prag, nadvoj i kamene igle koje su nedostajale više od 200 godina, vraćene su na svoje mjesto. Radove izvodi "Dom izgradnja".

Suglasnost grada za popločavanje pješačke staze magistrala-lokalitet i iskop kanala za kabel je stigla jučer. U srijedu stiže suglasnost HEP-a za povećanje snage !

Već danima sam u start stavu za šprint, čim ti nesretni dokumenti dotaknu moje dlanove.. Kakav besmisleni gubitak vremena! Bar 3 mjeseca ranije sam mogao imati sve papire uz potpuno legalnu proceduru..

Ne krećite u ništa bez 100 kila živaca i 10 godina vremena!

U potrazi za strateškim partnerom, provodim dane hodajući u krug. Loš tajming. Loše vrijeme. Malo toga mogu sam, ma koliko god to bilo puno u nekom drugom kontekstu..

Bio sam 2 dana poslovno u Sloveniji. Slovenci su pametni. Kod njih se strategija razvoja zemlje ne mjenja svake 4 godine nakon izbora. Strategija je uvijek ista i promjenom vlasti mjenjaju se samo oni koji je sprovode. A kod nas, kad pobjede jedni, brže bolje unište ili zapostave sve ono što su stvarali drugi... I tako već 20 godina. Dugoročne strategije, koja bi uljevala vjeru u bolje sutra, toliko dugo već NEMA da je sada prekasno i donositi je. Toliko smo onemoćali da nam ne gine potpuna kolonizacija.. Naravno, na suvremen način.. Arapi i židovi će nas pokupovat u roku najviše 5 godina.. ( golf, sestrice i sl...)

Druga stvar, najviše što me je dojmilo u Sloveniji je to što su svi njihovi brandovi iz doba komunizma još uvijek živi i  konkurentni na zahtjevnom tržištu koje sveudilj lomi uvoz jeftinog kineskog smeća..

Lesnina, Meblo, Gorenje, Iskra, Elan, Tomos, Unis, Merkator, Toper, Mura, Alpina, Peko, Droga, MiP, Union, Fructal, Unior... Kad sam se popeo na Krvavec, prva slika koju sam zapazio bilo je mnoštvo dimnjaka u dolini, iz kojih kulja dim.. Sve te tvornice rade, radnici idu na posao i primaju plaće, kakve takve ali dovoljne za normalan život. Ti radnici ne nose brendiranu odjeću i ne voze se uokolo u Tuarezima. Ne sjede na Vojnoviću po cijeli dan.. Nakon posla sjedaju u svoje polovne automobile i odlaze kući, gdje nemali broj njih dodatno radi na svojim seoskim gospodarstvima.. Kad se voziš Slovenijom, uglavnom su sela.. Kod njih sela nisu uništena i napuštena.. Vidiš brazde traktora svuda uokolo, pune sjenike, pokošene livade... Nije im Europa udarila u glavu. Dapače. Mi hrvati smo se našminkali za Europu ko neka kurva sponzoruša na tuđi račun  a slovenci su je dočekali ko rumena seljanka zasukanih rukava.

Hoteli i poslovne dvorane u kojima sam boravio i vidio, uglavnom su sagrađeni u doba našeg Babin kuka, u Titovo doba, ni jedan nije prodan niti srušen pa izgrađen jer ne udovoljava moderne standarde!? Oni nemaju notornih arena koje zjape prazne. Dobri su im domovi sportova i hale iz doba komunizma. Zdravo hotelsko poslovanje u klasi nekadašnje B kategorije sasvim je legitimna i normalna stvar. Štoviše, takav smještaj omogućuje i običnom čovjeku srednjeg sloja da si priušti zaslužen odmor i putovanje.. Brkate konobarice i debeli kuhar pred penziju rade sa smješkom na licu.. Nama je 5 zvjezdica neki zadani standard koji naravno ne sprovodimo sami mi, nego neki sumljivi bjelosvjetski hohštapleri, sumljivim kapitalom, koji su hotele kupili za 1 kunu??? Naš čovjek nije dostojan u tim hotelima biti direktor niti obnašati bilo koju odgovornu funkciju.. Stranac postavlja svoje ljude. U Sloveniji su direktori slovenci, i rade slovenci, draga gospodo.

Pitam se kako? Zašto? Kako smo samo ovakvo nešto sebi mogli učiniti..

Svaki dan uzmem telefon i nazivam redom sve službenike gradske uprave čije brojeve imam a po čijim su stolovima defilirale ili još uvijek defiliraju moja literalna djela u obliku zahtjeva, zamolbi, prijedloga, zaključaka, ideja... Kad god bi mi se bar nasmješila pa makar i nakiselo, kakva gradska tajnica ili službenica ja sam pamtio njeno ime, pronalazio broj telefona i nazivao je i u vrijeme i u nevrijeme da je priupitam kako je i da li možda zna gdje je zapelo..

Danas sam tako saznao da su suglasnosti grada koje čekam i čekam i čekam i čekajući čeku čekujem, eto izgleda, napokon pred potpisom. Odobrene su mi određene aktivnosti uređenja parka. Dobit ću suglasnosti grada da mogu kositi, čistiti, održavati, rasvijetliti, popločati... Naravno novce moram sam pribaviti. Koliko bi čekao da tražim i novce, Bog te obnevidio..

Dokumenat je pred parafiranjem. Gradonačelnik je navodno pročelnici potvrdio da se slaže i naložio izradu službenog dokumenta.  Radujem se.... Ali ljudi moji, predugo već znamo da se on slaže! Ima više od godine ipo dana da mi je rekao da imam njegovu  punu podršku, da je projekt izvrstan i stisnuo mi ruku uskliknuvši "bravo imenjače".. Iako je riječ samo o uređenju zapuštene javne površine, o tome što bi bilo da se On ne slaže ne smijem ni promislit.. Ako njegova puna podrška znači ovoliko čekanja onda se projekt bez podrške gradonačelnika zove dibidus ćorav poso kojega nipošto ne treba započinjati..

A kad ću ja taj papir dobit u ruke, pitam... može li danas, sad..? Bez toga ne mogu ni milimetra naprijed...

Bar jedno mjesec dana, možda i dva..da prođe protokol..

Odoše mjeseci, odoše godine..

Ah, Å¡to me majko, brzopleta rodi?

Sve je izgledalo dobro do jučer.. Ne progresivno koliko bi ja želio ali ipak dobro. Društvo prijatelja još na jesen je prihvatilo pomoći projektu Park Orsula i odobrilo određena sredstva. Odlučili su direktno platiti pojedine zahvate na terenu, izvođačima najprioritetnijih radova. Uvjetovali su nam samo pisane suglasnosti grada. Od jeseni do dana današnjeg, koliko god sam se trudio i upirao dobiti suglasnosti grada za uvođenje struje (kopanje kanala)  za koje taj isti grad nije trebao izdvojiti ni jedne jedine kune, te nesretne suglasnosti još uvijek nisam dobio. Pa to je zaista nevjerojatno. Još uvijek nema ni pozitivnog ni negativnog službenog odgovora na naš zahtjev... Gradonačelnik je bio suglasan kad sam ga molio za pomoć početkom prosinca.. Složili smo se da bi to bilo dobro, čak je, osobno ispred mene, neslužbeno potpisao i preporuku pod moj zahtjev kad sam ga zamolio da njegovu suglasnost trebam napismeno jer da mi usmena ne pomaže.. Daljnja birokratska procedura je zagušila stvar da je to za ne povjerovati.. Službenici se od kada su krenuli progoni, boje i marendu jesti a kamoli donosit odluke..

Jučer me u poštanskom sandučiću dočekala kuverta u kojoj piše da društvo odustaje od projekta i povlači odobrena sredstva koja se odnose na elektrifikaciju lokaliteta. Vidjeli su da ne dostavljamo potrebite suglasnosti već mjesecima i jednostavno se povukli bez ikakvih daljnih obrazloženja..

Očito vide da sinhronizirane podrške gradske vlasti ovom projektu nema i oni jednostavno ne žele sudjelovat. Ionako su od početka u konstantnom tihom/glasnom sukobu sa ovom gradskom upravom..

Ajme majko...O ovome ću još i te kako pisat samo da malo dođem sebi.. Samo da se situacija malko razbistri..

Kad padne mrak na našem vidikovcu ne vidi se ni beštimat, što bi rekli domišljati konavljani.. Vidikovac s prvim mrakom postaje mračno, neugledno ugibalište koje pohodi samo poneki  ljubavni par u cilju konzumacije "zabranjene ljubavi" ili pak sumnjivo društvance sa ciljem konzumacije ponekog sredstva sa "zabranjene liste"..

Trenutno ovih dana  intenzivno radimo na tome da dovedemo kvalitetnu struju na vidikovac. Imamo sve: elektroenergetska suglasnost za povećanje snage postojećeg priključka koja bi trebala bit izdana od strane HEP-a već jučer, danas, sutra... (ima pet mjeseci da smo podnijeli zahtjev koji je napokon uslišan jer za to ne postoji nikakva pravna ili druga zapreka), imamo ponudu Konela koji će radove izvesti i osiguran novac. Još čekamo samo suglasnost grada za kopanje kanala za kabel. Zamislite, lakše je dobiti suglasnost za kopanje ulice Iva Vojnovića  nego odobrenje za kopanje brda.. suludo.. Nema logike. Postavljanje kabela pod gradski asfalt je nešto šablonizirano i normalno a rasvjetljivanje arheološkog lokaliteta je apstrakcija zbog koje se mora sastati trust mozgova znan kao povjerenstvo.. Kad se sastaju? Kad se skupi dovoljno zahtjeva o kojima treba donijeti odluku. Kad je to? Ne znam, mladiću..

Kad dođe struja, bit ćemo  u mogućnosti za početak bar rasvijetlit lokalitet jer kad sunce ljeti, po danu, oplete gore u onu čuku, jedino što ostaje je pričekat noć i upalit svjetlo...

Nevjerojatno ali fakat u zadnje vrijeme imam neprestalnu potrebu glasno govorit. Pokušat ću glasno govorit putem ovog bloga, pa nek čita onaj koga zanima. Bolje je da pročita jedan kojeg zanima nego da ih stotinu sluša a ne čuje! Već 6 godina je prošlo od začetka ove ideje, a  sad već mogu reć da to sve skupa lagano prerasta u  životnu misiju. To znači da ću iscjedit zadnju kap sebe gore da dođem do cilja. Budem li živ i zdrav  uspjet ću, sigurno.

Ne zanosim se zaradom, ona mi nije motiv... Eventualna zarada doći će kao nužna posljedica dugotrajnog usredotočenog rada. Uostalom, samo takva je slatka...

Želimo na Orsuli realizirati samoodrživ projekt, park koji financira sam sebe, svoje održavanje, čišćenje, rekonstrukciju povijesnih sadržaja kojima obiluje i usput hrani 5-6 zaposlenih. Fantastična pozornica za najnevjerojatnije kulturnne priredbe koje čovjek može zamisliti! To je zicer projekt s minimum financijskih ulaganja. Najveći ulog je rad! Nigdje restorana, nigdje kafane.. zamisli...zar je to uopće moguće! Svaki pravi Hrvat prvo promisli na krčmu kad poduzetnički razmišlja..

Jedna trafika, kao ona koju imamo gore je sasvim dovoljan gospodarski subjekt u cijelom parku. Sve preko toga je previše! Vidimo kako prolazi Gradac, javni park o kojemu skrbi grad, ili bilo koji gradski park. Pišina smrdi posvuda. Ne može to dragi moji bit bolje od ovoga što smo mi zamislili na Orsuli..  Ma nema šanse...

Eto ovih dana započeo sam medijsku kampanju sa ciljem javne prezentacije ovog projekta jer već dvije godine obijam i obilazim kojekakve kancelarije tražeći relevantnog sugovornika.. Pa ko će me saslušat, ili ne daj Bože stavit se, pa to je u najmanju ruku  još posla a plaća je ista...

Gospodje nema na bolovanju je, a znate sad su odmori, oprostite sad je sv Vlaho, žao mi je pauza je, ljeto je svi su Vam na odmorima, na sastanku je, sa strankama radimo samo do podne, treba čekat da se sastane povjerenstvo, trebate se najavit mjesec dana unaprijed mladiću, podnesite pismeni zahtjev, itd, itd, itd, itd...

Žalosno, ali znamo da putem medija bolje čuju oni koji bi trebali slušat.

Ajmo više, dosta nam je tapšanja po ramenu i lijepih riječi, idemo radit !!!

Ako netko ima pitanja, dobar savjet ili misli da bi mogao nekako pomoć, neka nam piše na: andro@clubpages.net

Pozdrav