ožujak, 2015:

Što može ljudska imaginacija, volja, entuzijazam i upornost, zacijelo i ljubav prema Gradu, ne znam uz koliko novca, dokazao je i pokazao Andro Vidak i njegova udruga Ambient Croatia. Uspjelo im je u cijelosti, unatoč brojnim ograničenjima, neshvaćanjima, pa i stanovitim podsmjesima ostvariti zahtjevan i osjetljiv projekt ili viziju pod nazivom “Park Orsula, arheološki lokalitet, panoramski vidikovac, ljetna pozornica”. Zapušteni, simbolično iznimno vrijedni i povijesno značajni dubrovački strmi, stjenoviti, čak i opasni prostor s istočnih prilaza Gradu neviđenom snagom svojstvenom samo rijetkim ljudima preobražen je u možda jedan od najboljih, nazovimo ga tako kulturno – turističkih proizvoda posljednjeg desetljeća. Čini se da o tome postoji suglasje i uglednih kulturnih, turističkih, arheoloških i povijesnih stručnjaka i izvan Dubrovnika, usudio bih se reći i "običnih" građana koji štuju njegovu tradiciju, vrijednosti, arheološku i prirodnu baštinu. Andra Vidaka ne poznajem, što i ne držim važnim, jer sam mišljenja da čovjeka čini djelo, a ne riječ, iako je kod nas to već odavno obratno i još će dugo biti tako. Ta me spoznaja izvjesno lišava i subjektivnosti i približava objektivnosti u  prosudbi nekog djela ili čina, uostalom kao i svemu drugome. Naravno, to ne znači da i svi ostali moraju biti na mojoj "važnoj dužini" niti vlastite prosudbe namećem bilo kome, opet kao i u svemu ostalome. Dakle, zahvaljujući prije svega Andru Vidaku, Orsula je iznova, na zanimljiv i jedinstven način oživljena, revitalizirana i ponovno se ukazalo i kao prepoznatljiv arheološki lokalitet, vidikovac s pamtljivim pogledom na opća mjesta Grada, Lokrum i beskrajno plavo more i nebo, napokon i mjesto za odmoriti dušu i tijelo od pritiska materijalnog i nemilosrdne životne utakmice u kojoj smo svjesno ili nesvjesno, svejedno upleteni i koju kao da ne možemo izbjeći. Međutim, nisam ni pretpostavljao da Orsula može biti i ljetna, prije svega glazbena pozornica, a njezini potencijali, nakon /pre/uređenja sigurno su i puno veći, posebice u smjeru takozvanog ambijentalnog teatra. Koncept i program trećeg po redu glazbenog festivala "Park Orsula 2013.", s umjetnički vrijednim djelima i izvođačima i izvan hrvatskih prostora svakako daje novu, pomalo i neočekivanu dimenziju dubrovačkom kulturnom i turističkom identitetu i čini mi se da ga svakako, s meritornih mjesta treba i dalje podržavati. Jer, ne treba imati iluzija, "potrošača" takvog kulturnog proizvoda sve je manje, pa i među Dubrovčanima i suvremenim turistima i sigurno nije riječ o profitabilnom projektu, kako bi netko možda mogao prebrzo izvesti zaključak. Štoviše, u tom se pogledu Andro Vidak izložio golemom riziku, uzgred da kažem kao i svaki poduzetnik ili onaj koji hoće mijenjati zbilju, "skidati prašinu" i "bistriti močvaru". O ukusima nije mudro ni raspravljati, a još manje nekome ih nametati, ali festival "Park Orsula" svakako je vrijedan novi "kamen" u dubrovačkoj kulturnoj, turističkoj, pa i zabavnoj ponudi i preostaje poželjeti i Andru Vidaku i njegovim suradnicima puno sreće i snage, a vizije imaju, da izdrže na ne baš lakom putu stvaralaštva i održivosti čak i staroga, da ne pričam još i novome, kako je u ovom "slučaju".

Autor: Bajro Sarić