park orsula, dubrovnik Rotating Header Image

oh kakav dan..

Koncert Urban & Darkwood dub

Taj dan sve što je moglo, krenulo je po zlu...

1. problem:  Cijelo jutro pekli smo se na nevjerojatno jakom suncu pripremajući pozornicu, razglas, rasvjetu, zahode, kuhinju itd.  Sunce je bilo tako intenzivno i satima je bez prestanka tuklo naše glavurde tako da smo svi četvorica samo šutjeli. U nekoliko navrata sam posve dehidrirao. Tu i tamo promrmljo bih sam sebi u bradu da je bolje da peče jer barem su kiše završile.. Ne pamtim kišniji Srpanj ni kišniji Lipanj..

2. problem: Taman smo sastavili pozornicu, postavili monitore i binsku opremu kad se potpuno nevjerojatno,  5 minuta prije nego će Darkvudi izać na tonsku, preko Srđa navukao neki masni oblak i odjednom,  iz vedra neba, na nas prolio 20 litara vodurine po kvadratnom metru. Brzo sam isključio struju. Od opreme smo pokrili što smo stigli a nismo stigli puno. Nismo bili spremni jer na takvu kišu ništa nije upozoravalo. Prognoze su predviđale sunce. Da bude stvar najbolja, poslije sam saznao da u Gradu nije palo ni kapi.. Samo dva kilometra dalje.. Padala je gusto i neprestalno skoro sat vremena i sve potopila. Bendovi su se pokupili u hotele a početak tonske neizvjesno je odgođen do daljnjeg. Nastupila je ogromna nervoza.

3. problem: Nakon što je kiša prestala, startam glavnu sklopku od struje i u tom trenutku iz sva četiri binska monitora, masivnih zvučnih kutija, čujem zloglasno brujanje koje se u momentu pojačava do ekstremne razine.. Hitro gasim sklopku, prilazim monitorima i utvrđujem da su spaljena sva 4 komada. Sve u njima je izgorjelo.  Cirka oko 12 tisuća kuna štete...  Uhhh.. Ostao sam bez monitora za svirku a tonska počinje za pola sata. Gledam druge stvari, kabele, rasvjetu, tapit po stejđu.. Sve je natopljeno vodom. Plače mi se. Bit će žestoko... Izbezumljeno zovem kolege po gradu, molim da mi posude nešto zamjenske opreme. Šaljem Ilena hitno sa kombijem k Lali.. On će me spasiti, oprema mu je srećom slobodna..

4.problem: Izrazito teška tonska i komplicirana jer ima puno prebadanja kod izmjene bendova. Milijun kabela na bini. Dva su zahtjevna benda i sve je u duplo, dva bubnja, dva seta gitarskih i bas pojačala, dva seta pjevačkih mikrofona i što je najgore, dva ton majstora, dva miksera i dvije periferije. Svaki bend odvojeno se miksa sa dva različita mjesta. Nije bilo drugog načina oprema jednih ne odgovara drugima i obrnuto. Sve je mokro. Na tonskoj nemamo osobitih tehničkih smetnji ali sve je napeto i visi na tankim nitima. Urban je nezadovoljan bojom glasa, razvlači tonsku.. Napet sam do pucanja...

5.problem: Publika ulazi, tonska još traje, sve kasni... Pada mrak, valja upalit svjetlo u parku. Nastupa novi problem. Denis mi javlja da ne može podić rasvjetnu sklopku. Kabeli su mokri i ona neprestalno izbacuje. Tribine se popunjavaju u mrklom mraku. Cijeli park je u tami. Počinjem trčat maraton. Kliještima amputiram dio kabela za koje mislim da su kratkom spoju.  Jedan rez, može li sad?. Ne može. Drugi rez, ništa, Treći rez ništa. Od stresa, nevoze, mokrog lišća i trčanja od kutije do kutije, potpuno sam mokar, iz mene kipi.  Iznutra sam potpuno suh, zalijepili su mi se organi jedan za drugi.. Treba mi vode. Rješenja nemam a moram ga izmislit. Skale su u mraku. Zahodi u mraku. Park je u mraku. Prolazi vrijeme. Prijeti katastrofa. U zadnji čas otrčim do glave table na magistrali, kleknem u blato i otkinem cijeli rasvjetni vod. Spojim ga na živo sa drugom fazom, spoj je slab ali svjetlo se upalilo.. Prekrstim se da izdrži do kraja koncerta.

6.problem: Urban kreće sa nastupom. Prva stvar krene dobro, sjednem na klupu u kuhinji prebacim glavu nazad od iscrpljenosti, zatvorim oči ali  na pola pjesme začuje se neko stravično brujanje u razglasu. Trčim gore koliko me noge nose. Tonac mi govori da bruji klavijatura. Skačem na binu i pokušavam promijeniti kabele. Nije ovaj, nije onaj... Urban prekida koncert. Odjednom zujanje prestane samo od sebe i koncert krene iznova. Valjda će bit sve u redu. Nakon 3 pjesme opet isto. Nakon još 5 pjesama opet isto. Brujanje dođe pa ode. Uzmem gitarsko pojačalo od Darkvuda, pred prepunim amfiteatarom ga iznosim na binu, nabodem klavijaturu mono u njega, ozvučim mikrofonom i brujanje napokon prestane. Koncert se nekako odradio do kraja.

7. problem: Javljaju mi da je došla porezna inspekcija. Pa ovo je jagoda na vrhu torte potpunog ludila..  Moram hitno na ulaz a moram i ostati na bini da toncima prebodem bendove pri izmjeni. Ne smijem se maknuti s bine a moram gore na ulaz jer inspektori su nervozni. Gunđaju i zahtjevaju da hitno dođe odgovorna osoba. Divota, ti birokratski službenici su potpuno nesvjesni da su odgovorne osobe jako zauzete u sred koncerta i pred prepunim gledalištem i da nisu baš raspoložive za ispunjanja glupih formulara. Sreća tu večer nisam bio za miksetom kao inače na drugim koncertima jer ne bih mogao izaći. Lijepu bi kaznu dobio.. Palim Darkvude i trčim sprint na ulaz. Inspektor izvadio aktn' tašnu sa papirinama i krenuo bilježit. Dobio je uredan fiskalni račun na ulazu međutim ima on tristo drugih glupih pitanja. Ime oca.. spol..itd itd. Ko, kako, zašto, kada, kome, čemu itd itd. Ovo će trajat bar uru vremena. On razumije priču o našem festivalu kao što ja razumijem kineski. Sve je u redu, nema nepravilnosti, bar to..

8. problem: Još uvijek naklapam gluposti s inspektorom na ulazu a dole Darkvudi odlično zvuče. Jako su glasni. Razglasna pojačala su ostala dijelom pokrivena zbog kiše, mene nema u gvardiji jer me inspektor još ne pušta sa ulaza i samo čekam kad će izbaciti termo zaštita kad se pregriju. Nisam to ni promislio kad mi javljaju da  su pojačala izbacila i da radi samo jedna strana.. Ostavljam inspektora i trčim dole. Vratit ću se odmah gospodine inspektore.. Izbacilo je pojačalo od srednjih i visokih na lijevoj strani. Prebadam u rezervno. Par pjesama nakon izbaci desna strana. Prebadam rezervu na desnoj strani. Rezerve spašavaju stvar. Liježem iza desnih pojačala na zemlju i nadam se da je to sve za danas. Javljaju mi da su inspektori otišli.

KRAJ: Maratonski koncert i košmarna večer završavaju oko 2 sata ujutro. Isprebijani od umora počinjemo pakirat i slagat opremu i iznosit bendove u kombije.  Zaklinjem se da mi je dosta svega i da više nećemo ovako.  Ne, Ne, Ne, Ne... Nema nas dovoljno.. Sve je na meni u tom košmaru...  Novaca je puna kesa ali sve će odnijeti bendovi i porezi. Dva benda, 50 tisuća kuna honorara.. Kakva ekonomska glupost je sve ovo.. Čemu? Do kad? Zašto? Završavamo u 5 sati. Uz mene je i moj Marin , 15 mu je godina. Sve je vidio iz bliza. Ovo mu je prvo vatreno krštenje.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.