siječanj, 2014:

Evo baš gledam, prošli smo na natječaju za predlaganje projekata udruga iz područja zaštite okoliša i prirode na prostoru Grada Dubrovnika za 2014. Iznos: 19900kn. Drago mi je da se cijeni i razumije sve što smo do sada napravili. Idemo, naravno dalje.

O festivalu i programu se tjeram još ne razmišljat. Linić ga je odnedavno jako zakompliciro svrstavši organizaciju koncerata i scenskih izvedbi kulturnog karaktera pod gospodarsku djelatnost. Svaka karta se mora fiskalizirati. Opterećenja su enormna.  Više od 50% svake ulaznice na razne načine (pdv 13%, porez i prirez na honorare 18-30%, 11% zamp, zatim takse, dozvole..) ide državi i njenim satelitima. Niđe veze. Pre mnogo. Gospara umjetnika boli ona stvar, i njega je stislo.. Urban ne priča ispod 30milja kuna netto... ej!! Od čega da mu platim taj mastan honorar? Četvorica od dvadest njih privuku publike dovoljno za pokrit ono što traže. A gdje smo svi mi koji će to odradit i preuzet odgovornost za sve? Do sad smo se sa ulaznicama nekako snalazili putem članstava i sl. Sad više nema labavo.

Kad se bavim gospodarstvom radije se bavim nečim unosnijim i manje stresnim. Kakve veze gospodarstvo ima sa dovođenjem Vasila Hadžimanova i sličnih u Dubrovnik. To je svjesni unaprijed izvjesni stečaj.. Žalosno je da se ne razlikuje preprodaja kineskih suvenira te Rozga i Severina od nastojanja da prava glazba potpuno ne izumre. Bit će nešto koncerata, naravno, ali koliko i što ovisit će o veličini infuzijske bočice koja je u ovom trenutku još uvijek nepoznata.

Ozbiljno pozivam sve  kulturnjake i alternativce ovog svijeta da organiziraju na Orsuli dobre koncerte. Sva infrastruktura im je na raspolaganju besplatno! I struju ću im dat besplatno. I razglas besplatno. I piće neka prodaju. SVE BESPLATNO. Samo neka kupe vlastiti fiskalizacijski uređaj!

Nego, ja i moj Ilija posadili  30tak novih maslina, raznih drugijeh stabala i stabalaca, kosimo i održavamo, probili neke nove puteve, ugledali nove horizonte.. Uzbudljivo je. Svašta novoga se otkriva. Volim stati nogom tamo gdje ljudska noga stoljećima nije kročila. Rad u prirodi koliko god bio težak i fizički naporan zapravo je idealan GYM i SPA. Lijek za možđane.. Postao sam ovisnik o direktnom kontaktu sa zemljom. Obožavam joj miris.

Dr. Nella Lonza, povjesničarka, pričala mi je da je negdje pronašla zapise kako je na Orsuli kroz duži period za vrijeme Dubrovačke republike postojao pustinjački stan. Na području sadašnjeg Parka Orsula živjeli su pustinjaci. Uglavnom jedan čovjek a poznato je da su u jednom periodu bila dvojica. To su bili ljudi koji su se  povukli u samoću i duboko okrenuti vjeri, živjeli u blizini crvice u kakvoj jednostavnoj kolibici, špilji ili kućarici kojoj danas na žalost nema traga..