

Uz splitsko-zagrebaÄke djeÄake i domaćeg Otpisanimatora, na drugom koncertu ovogodiÅ¡njeg Park Orsula Music Festivala nastupit će Kandžija i Toxara. Ovi OsjeÄani su krajem proÅ¡le godine za Dallas Records objavili dosta hvaljeni album „Zlatne žbice“, a uoÄi dubrovaÄkog koncerta kratko smo porazgovarali s Kandžijom.
Nakon dva samostalna albuma, „Zlatne Žbice“ si snimio s Toxarom, a album je odmah po objavljivanju dobio dobre kritike, ali i uspjeh kod publike. Jesi li oÄekivao takve reakcije?
Iskreno , niÅ¡ta nismo oÄekivali. IÅ¡li smo snimiti CD i to je to. Nekako smo pustili da sve ide kako ide. BaÅ¡ smo htjeli napraviti neÅ¡to od Äega nećemo imati nikakva oÄekivanja, niti iÅ¡ta, nego samo raditi oni Å¡to hoćemo. Ako nema tog uživanja, onda nema ni smisla ovo ostalo. Mi smo ispunili primarni cilj, a i ljudima se svidjelo Å¡to je isto super.
Na tom albumu su surađivali uglavnom slavonski producenti i MC-ji. Neki su „Zlatne Žbice“ nazvali 'slavonskim blackout projektom'. Je li bila nekakva ideja da se pokaže da je slavonska hip-hop scena dovoljno jaka?
Nije bilo neke namjere da na albumu budu samo Slavonci. Uostalom, na albumu su gostovali Saša iz TBF-a, pa i Bwana iz Beograda tako da nije baš da su svi iz Slavonije, ali smo htjeli da ljudi nekako znaju da se to događa. To je neka naša ekipa s kojom radimo i ovako i onako i bilo bi šteta da ljudi ne znaju da to postoji pa smo htjeli obilježiti nekako taj naš skupni rad. Stvarno mislim da se stavila na mapu ta naša mjuza, ali nećemo se sada dijeliti. Bitno je da je dobra mjuza, a tko je, gdje i odakle nije ni bitno.
Kako gledaÅ¡ na cijelu hrvatsku scenu? Je li se dogaÄ‘a manjak izvoÄ‘aÄa ili je jednostavno dosta teÅ¡ko se probiti jer praktiÄno nema nekog većeg medija koji daje prostor za manje izvoÄ‘aÄe. Na televizije se sa spotom ne može proći ni pod razno, a radijske postaje daju malo prostora bilo kakvoj glazbi koja odudara od komercijalne.
Mislim da je danas najveći problem da ne može doći, ne samo hip-hop, nego bilo koja druga glazba do Å¡irih medija. Danas nema viÅ¡e tih supkultura nego je samo jedna mainstream kultura ili ovo sve drugo Å¡to je undergound. Ili si na radiju i televiziji ili nisi nigdje, to jest na internetu si. Ipak, postoje i drugi primjeri. Recimo, moji prijatelji iz grupe KrankÅ¡vester. Oni su bez ikakvog izdavaÄa, objavili su samo jedan spot s dva CD-a, ali imaju nekakvu svoju bazu fanova i to je najvažnije. ZnaÄi, najvažnije je da netko ima svoju priÄu i nju gura. ViÅ¡e ti ne treba ni televizija ni radio, postoji besplatni medij preko kojeg se sve može. Tako da mislim da se to i dalje može samo Å¡to je, naravno, drukÄije. Ipak to nisu razmjeri koji su nekad bili. Koncerti koji su danas wow, nekad su bili najnormalniji i po koliÄini ljudi i po svemu, tako da se to sve svelo na manje brojke i manji krug ljudi. Mislim da tko god se bude pojavio s nekim dobrim materijalom da može neÅ¡to napraviti samo Å¡to postoji taj mainstream tako da tko to želi, to će i napraviti. Ipak, mislim da je scena ipak napredovala. Tko bi rekao prije 10 godina da će TBF biti najpopularniji bend u cijeloj zemlji. Meni je to užasno drago tako da napreduje to nekako. Ne mislim ja da je sve loÅ¡e.
Kakva je situacija s klubovima, ima li se gdje svirati? Jesi li ti zadovoljan promocijom „Zlatnih žbica“?
Situacija je takva kakva je. Kao i sve drugo u zemlji, ali mi smo stvarno ispromovirali CD na dosta mjesta i super je prihvaćen. Da situacija nije neka - i nije, ali drago mi je da su ljudi prepoznali. Svirali smo u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, sve te neke pizdarije okolo što smo mogli. Nismo bili kod vas, nismo bili na moru, nismo bili u Splitu uopće. Drago nam je da dolazimo sad u petak. Realno, prošlo je tek šest mjeseci od albuma i htjeli bi više.
Å to može dubrovaÄka publika oÄekivati u petak od vas?
Neka oÄekuje neoÄekivano i bit će im super. Mislim da će i oÄekivati neoÄekivano – mislit će 'tko je ovaj, Å¡to je ovaj', kad ono. Neka, neka. Dolazimo s DJ-em i mogu reći da to bude jako veselo pogotovo Å¡to je zadnji album u pravom reperskom Å¡tihu, a i mi imamo stvarno puno 'utakmica u nogama',a to neće izgledati kao kod svih repera koji puste matricu pa se repa. Mi radimo fore, imamo scratchanja, Äesto mijenjamo beatove, izmjenjujemo se, freestylamo. Sve Å¡to misliÅ¡ da je hip-hop bez veze, to nećeÅ¡ niÅ¡ta vidjeti. Sve ono Å¡to misliÅ¡ da je dobro, to ćeÅ¡ sve vidjeti.
I za kraj jedno vjeÄno pitanje kada se radi o hip-hopu, odnosno tematici stihova. Treba li hip-hop biti socijalno osjetljiv ili glavna tema mogu biti, da parafraziram TBF, Â 'guzice i sise'?
Ne mislim da sve treba biti politiÄka kritika iako je kod nas sve vezano uz politiku. I bez kritike imaÅ¡ kritiku jer Å¡to god spomeneÅ¡, neÅ¡to je vezano uz to. Ja Äak mislim da i te 'guzice i sise' govore o naÅ¡em vremenu. Sve je neka vrsta poruke bez obzira na sadržaj. I to govori o nekom stanju koje se dogaÄ‘a. Nisam za te priÄe 'sve je grozno, mrzimo politiku', ali ni za 'joj, bezveze mi je priÄati o politici pa ću priÄati gluposti'. Koliko god ljudi misle da mogu biti izvan svega, tu su i dalje. Život se sastoji, pa tako i muzika, od svega pomalo. Kako se god netko osjeća, tako treba i raditi. Recimo, ja ne mogu zamisliti Generala Wooa da priÄa neke Å¡aljive teme, a isto je tako teÅ¡ko zamisliti mene da priÄam neke ozbiljne teme.