lipanj, 2013:

Uoči koncerta gospođu Meri Cetinić smo upitali što možemo očekivati od ovog koncerta na kojem ćemo se retrospektivno prisjetiti svih njenih velikih uspjeha nastalih proteklih desetljeća.

Na ovom koncertu neću nastupiti uz pratnju benda, već ću pjevati sama uz klavir. Jedina gošća će biti moja kćer Ivana Burić koja će pjevati neke prateće vokale. U stvari, ne mogu ni reći da su to prateći vokali, to su više dueti. Imamo i zajedničku pjesmu s prošlogodišnjeg festivala u Šibeniku "Ako trebaš jesen". Bit će to jedan moj uobičajeni nastup s puno poznatih pjesama, program koji je primjeren nastupu kada pjevam sama uz klavir. To je onako jedan intimniji način, intimniji koncert.

Nastupali ste mnogo puta u Dubrovniku. Je li se možda možete sjetiti nekog specijalnog koncerta?

Bilo je uvijek lipo, uvijek su divni nastupi u Dubrovniku. Bila sam prije godinu-dvije u Cavtatu na otvaranju Epidaurus festivala kada su mi gošće bile ženska klapa FA Linđo. Sjećam se tih nekih dočeka novih godina i u Dubrovniku i Cavtatu. Jednom sam nastupala s grupom More u Cavtatu u hotelu Croatia pa je bilo nestalo struje baš pred Novu godinu. Uvijek su bili divni susreti, divni koncerti. Nedavno sam bila i gošća klapi FA Linđo u Kneževom dvoru. Tamo sam nastupila i s klapama iz Blata, Kumpaji i Blajke. Jedan put sam bila i na Stradunu s Tedijem Spalatom. Bilo je puno tih koncerata u Dubrovniku i nekad i nedavno. Dolje je uvijek lijepo. Divni su prostori, publika je divna. Očekujem da će i ova večer biti dobra.

Zadnji album koji ste objavili bio je 2009 „Virno srce“. Je li se možda priprema novi materijal ili će diskografska pauza biti malo duža?

Od tada nije izdano ništa, ali u međuvremenu je nastalo puno pjesama, i mojih i Ivaninih jer često pjevam i njene pjesme. Puno toga novoga je pripremljeno, iskomponirano, ali čeka se nekakva prilika da se to stavi na CD, da se uđe u studio, to snimi i realizira. Treba naći dobru ekipu, osmisliti sve to skupa. Uglavnom, pjesama novih ima, ali ne vjerujem da ću u Dubrovniku pjevati išta od tih novih materijala. Ima i previše starih stvari koje treba izvesti tako da nećemo još te nove pjevati.

Na sceni ste već godinama. Možete li usporediti situaciju prije i sada, odnosno je li sada teže doći glazbenicima do medijske pažnje, odnosno orijentiraju li se mediji na druge stvari oko glazbenika, a ne na samu glazbu?

To svakako. Nekako su ti kriteriji malo se pomjerili. Nekad je pjesma sama od sebe, ako je bila dobra, pjevna, ako ju je pjevao dobar pjevač, onda je ona i bez neke velike pompe vrlo lako došla do slušatelja. Međutim, danas je to stvarno problem. Danas se ta kvalitetna glazba stavlja u drugi-treći plan. Uglavnom se sili nešto preko medija, ne znam kojim to sistemima danas ide. Je li se plaća, je li se treba imati neka ekipa iza sebe pa se to gura na sve moguće načine? Vrlo, vrlo često je u prvom planu prilično nekvalitetna glazba, pjesme za koje se pitaš kako uopće mogu doći u prvi plan, kako mogu doći na top liste, ali, eto, danas su valjda ti neki drugi sistemi. Puno, puno je tih novih mladih izvođača. Ovi ozbiljniji nisu u sjeni, ali nisu naučeni na nekakvo guranje, nekakvo prezentiranje samog sebe. Uvijek smo malo kritičniji na neki način. Ne znam, žao mi je. Glazba je nešto prelijepo. Ljudi trebaju i dobre pjesme i dobre izvedbe. E sad, jesu li se oni u moru svega toga i ispodprosječnog i nekvalitetnog malo zagubili pa se teže i prepoznaje, ali uvjerena sam da dobra glazba uvijek dođe do ljudi jer u biti ona stanuje u ljudima. Ljudi je očekuju i mora izazvati neke lijepe emocije.

Činjenično je stanje da su i festivali, prije svih Splitski, izgubili na svojem značenju. Vi ste redovito nastupali na Splitskom festivalu koji je nudio mnoštvo kvalitetnih pjesama, a sada je i tu kvaliteta malo pala.

To se primjećuje. Danas valjda svatko misli da se može tako lako napisati pjesma i tekst. Možda je to i do žirija koji bira pjesme. To treba puno ozbiljnije shvatiti i imati puno oštrije kriterija pri samom odabiru pjesama. Danas se prolazi svakako. Ja postavljam pitanje je li se možda treba platiti za nastup? Ako imaš pjesmu, je li trebaš imati tamo nekog poznatog? U svakom slučaju osjeti se da to nije onaj neki strogi kriterij da se sačuva dignitet i festivala i glazbe uopće, nego samo da je nekakva zabava, da se nešto događa. Šteta, jer zbilja s tim gube svi. Gubi publika, gubi struka, a nekad je Splitski festival bio događaj godine. Nizale su se pjesme jedna bolje od druge. I moje sve najbolje, najpoznatije pjesme počevši od "Gdje god da pođeš", "Samo simpatija", "Četiri stađuna", "U prolazu", "Lastavice", "Konoba", "Ljubav si moja zauvik", "Dome moj“, sve su to pjesme koje sam pjevala na Splitskom festivalu. Nakon 30 i više godina one su još uvijek aktualne, još uvijek su hitovi, još uvijek se pjevaju, još uvijek ponesu i mene i publiku, na svakom koncertu ih obavezno pjevam. Nekad se svarno gajila ta jedna kvaliteta bez obzira što možda nisi dobio nagradu. "Konoba", "Samo simpatija", "Ljubav si moja zauvik" nisu dobile nagrade, ali usprkos tome pjesma kao pjesma ako je prava postat će hit. Ja imam tu sreću što sam ih imala dosta i nadam se da ću ih podijeliti u petak sa svima koji dođu.

Ovaj petak slijedi samostalni koncert MERI CETINIĆ pod nazivom ‘Retrospektiva’, na kojemu ćemo se prisjetiti svih velikih hitova ove, sada već legendarne pjevačice, dobitnice brojnih nagrada za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbi.  “Meri Cetinić je diva dalmatinskog soula” koja je  sama napisala većinu svojih skladbi. Intervju s Meri možete pročitati ovdje.

Koncert počinje u 21:30h. Ulaznice se već mogu kupiti u kiosku na vidikovcu a bit će ih moguće kupiti i na večer koncerta na ulazu. Ulaznice stoje 60 kn za registrirane prijatelje a 80 kn za ostale posjetitelje.Na koncert se može doći kao i uvijek na slijedeći način:

1. Pješice karavanskim putem iz pravca hotela Belvedere. Za ovu opciju preporučujemo da ponesete bilo kakvu vlastitu baterijsku lampu a dovoljan je i mobitel koji dobro svijetli. Vandalizam frustriranih  pojedinaca koji su nam počupali i polomili više od 200 solarnih lampica kojima smo osvijetlili karavanski put iz razloga što im nije dopušteno unošenje alkohola na prošlom koncertu, rezultirao je lošijim osvjetljenjem istog. Štetu vjerojatno nećemo uspjeti sanirati do Merinog koncerta.

2. Javnim gradskim prijevozom, svim linijama koje voze za Cavtat i Konavle a zaustavljati će se na vidikovcu po potrebi ( treba napomenuti vozaču da stane ). Raspored redovnih autobusnih linija pogledajte ovdje: http://www.libertasdubrovnik.com/prigradski.pdf

3. Automobilom ili motorom i parkirati se na jednom od vidikovaca ili na našu livadu uz pomoć naših prometnika koji će Vam pomoći smjestiti vozilo.

Nadamo se vrhunskom koncertu i lijepom druženju, pozdrav svima.

NOVA ATRAKTIVNA TURISTIČKA PONUDA UZ PROMOCIJU LOKALNIH VINA 

Dobar jazz, vrhunski ambijent, domaća vina – dobitna kombinacija na Orsuli!

Od srijede 19.lipnja u jedinstvenom ambijentu Parka Orsula svakog tjedna /srijedom/ odvija program pod nazivom “Sunset Wine&Jazz” koji će uz fascinantan zalazak sunca ponuditi ugodnu jazz glazbu banda “Garden Street Quartet”, kušanje hrvatskih vina s posebnim naglaskom na vina dubrovačke regije i sorte Plavac mali, Pošip, Malvasija i drugih.Na kraju programa – kad se smrači,  na poseban način ispričat će se legenda o Parku Orsuli, mističnom mjestu zanimljive povijesti .

Program je namijenjen dubrovačkim gostima  i novi je sadržaj kojeg će zasigurno turisti prepoznati kao svoj izbor za ljetne večeri. Fascinantna ljepota Parka Orsula i jedinstveni ugođaj s prekrasnim pogledom na Dubrovnik i zalazak sunca , sve začinjeno ugodnom jazz glazbom i lokalnim vinima predstavljaju novinu u večernjim programima u gradu Dubrovniku.

Iz udruge Ambient Croatia poručuju da će putem ovih programa nastaviti promovirati jednu od najljepših dubrovačkih lokacija koja je ove godine dodatno oplemenjena uređenjem staze od sv.Jakova i stranim turistima, koji će vjerujemo prepoznati atraktivnost ovoga program I entuzijazam organizatora.

Uz splitsko-zagrebačke dječake i domaćeg Otpisanimatora, na drugom koncertu ovogodišnjeg Park Orsula Music Festivala nastupit će Kandžija i Toxara. Ovi Osječani su krajem prošle godine za Dallas Records objavili dosta hvaljeni album „Zlatne žbice“, a uoči dubrovačkog koncerta kratko smo porazgovarali s Kandžijom.

Nakon dva samostalna albuma, „Zlatne Žbice“ si snimio s Toxarom, a album je odmah po objavljivanju dobio dobre kritike, ali i uspjeh kod publike. Jesi li očekivao takve reakcije?

Iskreno , ništa nismo očekivali. Išli smo snimiti CD i to je to. Nekako smo pustili da sve ide kako ide. Baš smo htjeli napraviti nešto od čega nećemo imati nikakva očekivanja, niti išta, nego samo raditi oni što hoćemo. Ako nema tog uživanja, onda nema ni smisla ovo ostalo. Mi smo ispunili primarni cilj, a i ljudima se svidjelo što je isto super.

Na tom albumu su surađivali uglavnom slavonski producenti i MC-ji. Neki su „Zlatne Žbice“ nazvali 'slavonskim blackout projektom'. Je li bila nekakva ideja da se pokaže da je slavonska hip-hop scena dovoljno jaka?

Nije bilo neke namjere da na albumu budu samo Slavonci. Uostalom, na albumu su gostovali Saša iz TBF-a, pa i Bwana iz Beograda tako da nije baš da su svi iz Slavonije, ali smo htjeli da ljudi nekako znaju da se to događa. To je neka naša ekipa s kojom radimo i ovako i onako i bilo bi šteta da ljudi ne znaju da to postoji pa smo htjeli obilježiti nekako taj naš skupni rad. Stvarno mislim da se stavila na mapu ta naša mjuza, ali nećemo se sada dijeliti. Bitno je da je dobra mjuza, a tko je, gdje i odakle nije ni bitno.

Kako gledaš na cijelu hrvatsku scenu? Je li se događa manjak izvođača ili je jednostavno dosta teško se probiti jer praktično nema nekog većeg medija koji daje prostor za manje izvođače. Na televizije se sa spotom ne može proći ni pod razno, a radijske postaje daju malo prostora bilo kakvoj glazbi koja odudara od komercijalne.

Mislim da je danas najveći problem da ne može doći, ne samo hip-hop, nego bilo koja druga glazba do širih medija. Danas nema više tih supkultura nego je samo jedna mainstream kultura ili ovo sve drugo što je undergound. Ili si na radiju i televiziji ili nisi nigdje, to jest na internetu si. Ipak, postoje i drugi primjeri. Recimo, moji prijatelji iz grupe Krankšvester. Oni su bez ikakvog izdavača, objavili su samo jedan spot s dva CD-a, ali imaju nekakvu svoju bazu fanova i to je najvažnije. Znači, najvažnije je da netko ima svoju priču i nju gura. Više ti ne treba ni televizija ni radio, postoji besplatni medij preko kojeg se sve može. Tako da mislim da se to i dalje može samo što je, naravno, drukčije. Ipak to nisu razmjeri koji su nekad bili. Koncerti koji su danas wow, nekad su bili najnormalniji i po količini ljudi i po svemu, tako da se to sve svelo na manje brojke i manji krug ljudi. Mislim da tko god se bude pojavio s nekim dobrim materijalom da može nešto napraviti samo što postoji taj mainstream tako da tko to želi, to će i napraviti. Ipak, mislim da je scena ipak napredovala. Tko bi rekao prije 10 godina da će TBF biti najpopularniji bend u cijeloj zemlji. Meni je to užasno drago tako da napreduje to nekako. Ne mislim ja da je sve loše.

Kakva je situacija s klubovima, ima li se gdje svirati? Jesi li ti zadovoljan promocijom „Zlatnih žbica“?

Situacija je takva kakva je. Kao i sve drugo u zemlji, ali mi smo stvarno ispromovirali CD na dosta mjesta i super je prihvaćen. Da situacija nije neka - i nije, ali drago mi je da su ljudi prepoznali. Svirali smo u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, sve te neke pizdarije okolo što smo mogli. Nismo bili kod vas, nismo bili na moru, nismo bili u Splitu uopće. Drago nam je da dolazimo sad u petak. Realno, prošlo je tek šest mjeseci od albuma i htjeli bi više.

Što može dubrovačka publika očekivati u petak od vas?

Neka očekuje neočekivano i bit će im super. Mislim da će i očekivati neočekivano – mislit će 'tko je ovaj, što je ovaj', kad ono. Neka, neka. Dolazimo s DJ-em i mogu reći da to bude jako veselo pogotovo što je zadnji album u pravom reperskom štihu, a i mi imamo stvarno puno 'utakmica u nogama',a to neće izgledati kao kod svih repera koji puste matricu pa se repa. Mi radimo fore, imamo scratchanja, često mijenjamo beatove, izmjenjujemo se, freestylamo. Sve što misliš da je hip-hop bez veze, to nećeš ništa vidjeti. Sve ono što misliš da je dobro, to ćeš sve vidjeti.

I za kraj jedno vječno pitanje kada se radi o hip-hopu, odnosno tematici stihova. Treba li hip-hop biti socijalno osjetljiv ili glavna tema mogu biti, da parafraziram TBF,  'guzice i sise'?

Ne mislim da sve treba biti politička kritika iako je kod nas sve vezano uz politiku. I bez kritike imaš kritiku jer što god spomeneš, nešto je vezano uz to. Ja čak mislim da i te 'guzice i sise' govore o našem vremenu. Sve je neka vrsta poruke bez obzira na sadržaj. I to govori o nekom stanju koje se događa. Nisam za te priče 'sve je grozno, mrzimo politiku', ali ni za 'joj, bezveze mi je pričati o politici pa ću pričati gluposti'. Koliko god ljudi misle da mogu biti izvan svega, tu su i dalje. Život se sastoji, pa tako i muzika, od svega pomalo. Kako se god netko osjeća, tako treba i raditi. Recimo, ja ne mogu zamisliti Generala Wooa da priča neke šaljive teme, a isto je tako teško zamisliti mene da pričam neke ozbiljne teme.

Ovaj petak slijedi zanimljiv koncert pod nazivom  "Ljetna škola hip hopa" koju predvode splitski Dječaci. Tu su i Kandžija sa svojom ekipom (intervju sa kandžijom povodom gostovanja u Gradu pročitajte ovdje ) i Otpisanimator kao domaćin. Na našu veliku žalost General Woo, koji je također najavljen kao gost, kako sad stvari stoje, neće uveličati ovaj koncert zbog iskrslih viših sila.. Ulaznice se već mogu kupiti u kiosku na vidikovcu a bit će ih moguće kupiti i na večer koncerta na ulazu. Na koncert se može doći kao i uvijek na slijedeći način:

1. Pješice karavanskim putem iz pravca hotela Belvedere koji je osvjetljen sa 260 malih solarnih lampica.

2. Javnim gradskim prijevozom, svim linijama koje voze za Cavtat i Konavle a zaustavljati će se na vidikovcu po potrebi ( treba napomenuti vozaču da stane ). Raspored redovnih autobusnih linija pogledajte ovdje: http://www.libertasdubrovnik.com/prigradski.pdf

3. Automobilom ili motorom i parkirati se na jednom od vidikovaca ili na našu livadu uz pomoć naših prometnika koji će Vam pomoći smjestiti vozilo.

Ulaznice će stajati 60 kn za registrirane prijatelje a 80 kn za ostale posjetitelje. Nadamo se vrhunskom koncertu i lijepom druženju, pozdrav svima.

After Vasil

Okolnosti donose sljedeće zaključke:

Sve dobro funkcionira i tehnički je dotjerano. Ono najvažnije a to je zvuk, dvije klase je bolji nego prošle godine. Park je šesan ko picino oko. Vrijeme nas za sad služi. Hvala svima koji ste došli i brojnim novim članovima koji su nam se pridružili na otvaranju.

Koncert Vasila Hadžimanova počinje u 21:30h.
Na koncert se može doći:

1. Pješice karavanskim putem iz pravca hotela Belvedere koji će biti osvjetljen za tu priliku.

2. Javnim gradskim prijevozom, svim linijama koje voze za Cavtat i Konavle a zaustavljati će se na vidikovcu po potrebi. Raspored redovnih autobusnih linija pogledajte ovdje: http://www.libertasdubrovnik.com/prigradski.pdf

3. Automobilom ili motorom i parkirati se na jednom od vidikovaca uz pomoć naših prometnika koji će Vam pomoći smjestiti vozilo.

Cijena ulaznice je 50 kn za registrirane prijatelje a 70 kn za sve ostale posjetitelje.
Svim članovima koji su prošle godine imali člansku iskaznicu, napravljene su nove koje valja preuzeti u KIOSKU na ulazu. Iskaznice i ulaznice mogu se kupiti a počasne preuzeti u kiosku na vidikovcu cijeli tjedan uoči koncerta, svaki dan od 0-24h uključujući i večer izvedbe pri ulasku. Također još jednom napominjemo da je moguće kupiti i godišnju iskaznicu u iznosu 400kn sa kojom na sve koncerte i događaje ulazite besplatno.

* Napomena: Ukoliko se odlučite doći karavanskim putem pješice što toplo preporučujemo i zbog doživljaja i zbog parkinga kojega oko hotela Belvedere i na starom putu od Orsule ima na pretek, a bez da ste unaprijed predignuli ulaznicu ili iskaznicu, morat ćete na ulazu privremeno platiti punu cijenu karte 70kn a onda sa tom kartom kada se popnete u park, u KIOSKU na vidikovcu, refundirati 20 kn ukoliko ste na listi registriranih prijatelja ili svih 70kn ukoliko imate pravo na iskaznicu. Na žalost nismo u mogućnosti baratati listama prijatelja i iskaznicama na oba prodajna mjesta istovremeno. Ukoliko već sad znate da želite doći pješice molimo Vas najavite se na telefon: 091 4262840, ostavite ime i prezime pa ćemo Vaše iskaznice i popuste unaprijed moći regulirati i na donjem ulazu. Hvala na razumijevanju.

Intervju Vasila Hadžimanova povodom koncerta na Orsuli pročitajte ovdje:http://www.parkorsula.du-hr.net/2013/06/06/intervju-vasila-hadzimanova-uoci-dubrovackog-koncerta/

Napisao: E. Fulurija

Vasil Hadžimanov Band je grupa koja će otvoriti ovogodišnje izdanje Park Orsula Music Festivala. Ovaj jazz kvintet postoji već dugi niz godina, a svojim je zanimljivim fusion stilom privukao pažnju i europske javnosti. Vođa grupe je klavijaturist Vasil Hadžimanov kojeg smo u kratkom razgovoru zamolili da predstavi svoj rad.

Završio si ugledni Berklee College of Music u Bostonu, a paralelno s tim već počeo i nastupati s uglednim američkim glazbenicima. Zbog čega si se odlučio vratiti, a ne pokušati napraviti karijeru u SAD-u?

U Americi sam proveo pet godina, tri na Berklee-u, a još dvije svirajući po Bostonu i New Yorku. Što se povratka tiče, on se dogodio iz nekoliko razloga. Prvi je bio neko zasićenje Amerikom i tamošnjim stilom života. Drugi razlog je bila situacija u našim krajevima tijekom devedesetih – nisam se ugodno osjećao da razmišljam o karijeri dok se mojoj obitelji i prijateljima događaju neke grozne stvari, a treći razlog je bio što mi se dogodilo da sam se zaljubio u svoju sadašnju suprugu s kojom sam odlučio da ostanemo živjeti u Beogradu. Sklop tih stvari presudio da na kraju ipak ne živim u Americi zbog čega nisam niti jednom zažalio jer mislim da netko treba da radi i na ovim prostorima, da ne možemo svi negdje bježati. Koliko god je ovdje teško, koliko god smo neshvaćeni jer se bavimo nekom muzikom koja interesira mali broj ljudi, ipak treba raditi i treba širiti kulturu i kvalitetnu muziku i ovdje.

Nakon povratka si osnovao Vasil Hadžimanov Bend. Možeš li nam ukratko predstaviti glazbu koju svirate, odnosno što može dubrovačka publika očekivati od koncerta.

Mi smo već 15 godina aktivni kao bend. Imamo pet albuma iza sebe, a posljednji, „Can You Dig It?“, je izašao prije par tjedana. Ono što namjeravamo predstaviti publici u Dubrovniku je širok repertoar koji obuhvaća svih pet albuma, ali je naravno fokus na ovom zadnjem. Muzika kojom se mi bavimo se može nazvati fusion muzika zato što je tako najjednostavnije. Fusion muzika praktično dolazi iz jazz muzike, a dopušta sebi da koketira s raznim drugim stilovima, od funka, rocka, pa i preko nekog balkanskog melosa. Mi upravo to i radimo. Praktično se igramo sa svim tim stilovima. Dolazimo iz ovih krajeva pa dopuštamo sebi da se malo zezamo i s tim balkanskim ritmovima i melodijama, ali ne inzistiramo na tome. Nije nam fokus da samo to radimo, nismo neki balkanski etno bend nego smo fuzija svih mogućih stilova. Ono što mogu reći u našu korist je da imamo jednu simptomatičnu energiju i komunikaciju s publikom koja se možda razlikuje od većine ostalih jazz bendova. Vrlo smo otvoreni, naši koncerti više podsjećaju na neke rock koncerte, nego na klasične jazz koncerte tako da na neki način pronađemo publiku u ljudima koji možda i ne slušaju te stilove muzike.

Kakva je uopće situacija s jazz glazbom na prostoru bivše Jugoslavije. Ima li se gdje svirati, postoji li neka zajednička scena ili se sve događa sporadično, od događaja do događaja?

Postoje veliki jazz festivali u svim većim gradovima na ovim prostorima, a postoje i manji jazz festivali u svim državama. Međutim, tu se otprilike zaustavlja cijela priča. Pojedinačni klubovi su mali klubovi koji gaje tu scenu zahvaljujući entuzijastima koji ne odustaju. Postoje bendovi, autorski ili neautorski, i muzičari koji također spadaju među entuzijaste jer su toliko zaljubljeni u tu muziku pa jednostavno ne žele dignuti ruke mada je i njih sve manje. Dosta njih odlazi u estradne vode da bi se nešto zaradilo tako da je situacija daleko od ružičaste, ali ipak postoji svjetlo na kraju tunela i to zahvaljujući školama koje su po Europi i Americi odgajale neke nove generacije mladih muzičara. Nadam se samo da će biti razumijevanja i s druge strane, a tu govorim o raznim urednicima u medijima, izdavačkim kućama, uređivačkoj politici nekih festivala da te mlade umjetnike poguraju i da konačno kreiramo neku scenu. Mislim da je i vrlo slaba komunikacija između država u regiji u odnosu na to koliko se svira i kako uopće dospjeti na neki festival van svoje države. Mislim da bi komunikacija trebala biti puno jača i bolja, a nema razloga da ne bude tako. Ako ni u čemu drugome, onda se barem u muzici ne gleda tko odakle dolazi, nego tko kako svira.

Osim sa svojim bendom, radiš i na drugim projektima, a posljednjih godina si i član grupe Darkwood Dub. Ti dolaziš iz glazbene obitelji, jedna od poznatijih jazz pjevačica u bivšoj Jugoslaviji, Bisera Veletanlić tvoja je tetka, a upravo je s njom Darkwood Dub u zadnje vrijeme radio na zajedničkom projektu. Kako je bilo raditi s njom, praktično s obitelji?

Prilikom rada na albumu „Vidimo se“, na inicijativu ostatka benda sam pozvao svoju tetku da s nama otpjeva dvije pjesme. To je ispalo fenomenalno i tu se nismo zaustavili. Slijedila je turneja koja je odlično prošla jer je spoj Biserine publike, publike Darkwood Duba i svih ostalih koji su bili zainteresirani vidjeri što se tu događa, rezultirao sjajnim koncertima i odličnim reakcijama. Radimo na tome da se ta turneja održi i u Hrvatskoj i drugim zemljama, a ne samo u Srbiji. U svakom slučaju to je bilo divno iskustvo i nešto novo na našoj sceni.

Hoće li ta suradnja polučiti i neki album ili će ostati samo na koncertima?

Nismo o tome još razmišljali mada smo napravili dvije obrade pjesama Kornelija Kovača koje je Bisera pjevala – „Ručak za dvoje“ i „Milo moje“ i one stoje pa će u nekom trenutku to izaći u nekom obliku, a vidjet ćemo za ostalo. Za sada smo fokusirani na te koncerte i autorski rad Darkwooda za novi album koji je u pripremi.