Bilo mi je drago kad sam sluÄajno nabaso na ovaj lijepi tekst koji je u eter freÅ¡ko uputio gospar Vido Bogdanović. ÄŒesto razmiÅ¡ljam kako je ovako pisat blog velika povlastica ovog novoga vremena jerbo ovaj ekran danas viÅ¡e nije samo prozor nego i vrata u svijet. "Lijepo ti to sve govoriÅ¡ ali sad lijepo to napiÅ¡i i potpiÅ¡i!"
http://blog.dnevnik.hr/vidobogdan/2012/11/index.html
Donosimo i citat iz jednog starijeg teksta istog autora koji zaista inspirira:
"... Pogotovo u ovako sitnomu gradu. Jednom javna osoba, vazda javna osoba. I tako, bez obzira Å¡to te niÄ‘e nema i u nikoga se ne prtiÅ¡, kad god se nekome prohtije okrzne se o tebe, ako treba gurne te i u blato, postaneÅ¡ poÅ¡tapalica anonimnim forumskim mastrubatorima (to je inaÄe pristojni naziv za drkaÄ‘ije), namažu te govnima bez ikakvog razumljivog razloga, zapiÅ¡avaju te ko kuÄki lutalice kad god im se prohtije. I na koncu si sretan ako te samo pljunu."