Tvornica ideja, inicijativa i realizacija: PROJEKT “Park Orsulaâ€
Povodom skoraÅ¡njeg poÄetka radova na sanaciji i konzervaciji ostataka crkvice Sv Orsula na platou Orsula ispod vidikovca na magistrali, razgovarali smo sa Androm Vidakom, Äovjekom koji stoji i ispred i iza ovog projekta.
Kako si zapravo otkrio Orsulu kao lokalitet?JoÅ¡ tamo davne 2003 godine, freÅ¡ko potkovan znanjima listanja i Äitanja katastarskih podataka koje sam stekao rjeÅ¡avanjem privatnih vlasniÄkih problema svoje obitelji po Konavlima, odluÄio sam utvrditi stanja u zemljiÅ¡nim knjigama za pojedina atraktivna mjesta u neposrednoj blizini grada koja su bila potpuno van podruÄja interesa krupnog kapitala, ležala zapuÅ¡tena i zaboravljena.. RazmiÅ¡ljao sam kako bih, kada bih uspio otkriti neku zaboravljenu nekretninu u privatnom vlasniÅ¡tvu, mogao potaknuti vlasnika na neki vid poslovne suradnje i krenuvÅ¡i od Äiste nule, radom, neÅ¡to stvoriti. Naime, naglasak na privatno sam stavio jer sve javno u lijepoj naÅ¡oj posljednjih 20 godina,  iskljuÄivo je predmet dnevno-politiÄkih interesa a njihov rok trajanja je kratak. Tu obiÄan mali Äovjek nema Å¡to tražiti. Politika me nikada nije privlaÄila, dapaÄe od nje sam pobjegao priliÄno frustriran svojom nemoći, okrenuvÅ¡i se brdima... RuÅ¡evine crkvice sv Orsule sam otkrio na jednom od svojih brdskih istraživanja. Rekoh sebi, ovo je i dragi Bog zaboravio, to je to. Naknadnim pregledom katastarskih knjiga otkrio sam da ruÅ¡evina ima dodjeljen broj Äestice zgrade, dakle samostalan je objekt.  K tome u vlasniÄkom listu bila je samo jedna osoba Å¡to je potpuni presedan. OduÄio sam potražiti tu gospoÄ‘u...
*zateÄeno stanje
*stanje nakon prvog krÄenja
*stanje nakon arheoloških zaštitnih radova
Crkvica je danas privatno vlasniÅ¡tvo obitelji Kojaković/Franceschi a zemljiÅ¡te gradsko jer obitelj nije imala pravo na povrat oduzete imovine. Povijesni slijed u zemljiÅ¡nim knjigama kazuje da je Äitav plato Sv Orsula nekada bio u vlasniÅ¡tvu te obitelji. Å to se dogodilo?
Kako nema ni jednog živućeg Älana obitelji sa tim prezimenom, obilazio sam crkve i sa župnicima u župnim knjigama tražio spomenutu gospoÄ‘u kako bih utvrdio godinu njene smrti Å¡to je presudan podatak za traženje zakonskih sljednika.. U župi Sv Andrije sam je napokon pronaÅ¡ao.  Uvidom u nesprovedenu ostavinsku raspravu od prije gotovo 30 godina, u arhivi suda, otkrio sam ime oporuÄne nasljednice.. Poznata starosjedilaÄka obitelj Kojaković iz Sv Jakova je bila vlasnik gotovo cijelog poteza na Orsuli, od mora do Žarkovice. Sudbina je htjela da je u trenutku nacionalizacije koju su sprovele komunistiÄke vlasti, u zemljiÅ¡nim knjigama kao vlasnik ukupnog obiteljskog imanja bude upisana  gospoÄ‘a bez vlastite djece. Iako je oporuÄno sve ostavila svojoj nećakinji s kojom je živjela u istom kućanstvu i koja ju je uzdržavala, oporuka nije mogla biti sprovedena zbog zakona koji je u samostalnoj Hrvatskoj omogućio povrat nacionalizirane imovine iskljuÄivo sljednicima prvog koljena. Tako se kao sljednik bivÅ¡e općine Dubrovnik, na svu zemlju obitelji Kojaković  uknjižio grad Dubrovnik a obitelj je ostala bez prava na povrat.. Samu zgradu crkvice, komunisti nikada nisu nacionalizirali jer se radilo o ruÅ¡evini zarasloj u korov kojoj je srećom neki austrijski Äinovnik, jednom davno crtajući katastarske mape, pedantno dodijelio broj Äestice zgrade, te je nacionalizaciju iste bilo nemoguće provesti... Obitelj je ne znajući za taj podatak , na crkvicu posve zaboravila, deprimirana Äinjenicom da nema pravo podnijeti zahtjev za povrat niti centimetra oduzete imovine. Nakon moje incijative slijedila je ostavinska rasprava, sprovoÄ‘enje oporuke te upis danaÅ¡nih vlasnika Äestice zgrade crkvice u zemljiÅ¡ne knjige a proces je trajao neÅ¡to duže od jedne godine. Velika radost koju sam unio u obitelj Kojaković/Franceschi, spoznajom da ipak neÅ¡to od sve silne, otete imovine svoje obitelji joÅ¡ uvijek posjeduju, omogućila mi je dobru poziciju za planiranje poslovne suradnje i osnivanje tvrtke Park Orsula d.o.o. u zajedniÄkom vlasniÅ¡tvu.
Koje aktivnosti na terenu ste prve poduzeli?
Procedura i Äekanje službene potvrde o razminiranosti pojedinih Äestica, koju sam zatražio od hrvatskog centra za razminiranje u Sisku, trajala je oko 2 mjeseca. Do tada se nisam usudio ÄaÄkati po terenu. Prva konkretna investicija bila je nabava motorne pile, kosilice za Å¡ikaru, krampi, motika, lopata i ostalog pribora. Preko 1000 radnih sati uz pomoć vjernih prijatelja, proveo sam Äisteći i paleći Å¡ikaru i nagomilano smeće, otkrivajući lokalitet. To je bio nevjerojatno uzbudljiv period jer ozbiljna arhivska graÄ‘a o Orsuli nije postojala. Lokalitet je stotinama godina ležao neistražen i zapuÅ¡ten te je svaki oÄišćeni metar terena donosio novo otkrivenje.  Kada sam probio put do crkvice i otvorio je kako bi se mogla pregledati, obavijestio sam konzervatorski odjel i pozvao ih na teren. Uvidjeli smo da crkvica nekim propustom nije u evidenciji spomenika kulture, da arhivske graÄ‘e gotovo da i nema te da slijedi duga i naporna procedura koja će trajati godinama. Predivan lokalitet, pozitivna energija kojom mjesto zraÄi, kao i podrÅ¡ka vlasnika dale su mi snage da krenem..
* stari dubrovaÄki karavanski drum izranja iz draÄe: prije/poslije
Organizirao sam uskoro prva geodetka mjerenja i izradu geodetske podloge terena, zatim nakon toga izradu nacrta zateÄenog stanja od strane ovlaÅ¡tenog arhitekta, potom ishoÄ‘enje odobrenja za poÄetak arheoloÅ¡kih istraživanja, potom arheoloÅ¡ke zaÅ¡titne radove i iskopavanja koje su proveli struÄnjaci tvrtke «ArheoPlan» te na kraju izradu troÅ¡kovnika sanacije i konzervacije lokaliteta od strane ovlaÅ¡tenog statiÄara. Ta sva nevjerojatna papirologija Äije prikupljanje je trajalo skoro 4 godine i naravno troÅ¡kovi koje je generirala, ubila bi u pojam svakoga optimistu, ponajviÅ¡e Å¡to u tom trenutku ama baÅ¡ nitko nije bio spreman financijski pomoći... Tek poslije ispostaviti će se da je to bio jedini pravi put, strastvenim radom ka ostvarenju vizije..
Uslijedila su zanimljiva otkrića i legenda o Sv Orsuli, kako si dolazio do podataka?
Na jednom od mojih pohoda u dubrovaÄki arhiv, jedan divan Äovjek, zaljubljenik u svoj posao, se potrudio i pronaÅ¡ao zapise koje potvrÄ‘uju da je crkvica graÄ‘ena po oporuci dubrovkinje Tolle del Silvestro iz 1348 godine . To je bila prva potvrda da se radi o graÄ‘evini iz zlatnog doba Republike. Službene podatke sam zatražio iz državnog arhiva mapa u Splitu jer u Dubrovniku sam pronalazio jako malo arhivske graÄ‘e. Dobri i poslom prezauzeti ljudi iz Konzervatorskog odjela, koji nisu krili zadovoljstvo mojom incijativom izdali su mi pisanu potporu u ime Ministarstva kulture i preporuÄili neke tekstove i knjige u kojima se izmeÄ‘u ostaloga spominju samoubojstva djevojaka na Orsuli.. Kad sam prouÄio sav raspoloživi materijal, oduÅ¡evljen otkrićima i fantastiÄnim znaÄajem ovog lokaliteta, donio sam sljedeće zakljuÄke i pretpostavke:
Stari DubrovÄani uvijek su svoje crkve i kapele gradili na mjestima od osobita znaÄaja i poruke. Sredinom 14. stoljeća podigli su ovu crkvicu, Orsule (Ursula), zaÅ¡titnice djevica. Uz kult svete Ursule vezuje se legenda iz 4. stoljeća o engleskoj kraljevskoj kćeri, muÄeniÄki stradaloj pred bahatošću uzavrele muÅ¡ke krvi.. (silovanje - ubojstvo). Postoje arhivski zapisi i usmena predaja o zlostavljanim mladim djevojkama, ponajviÅ¡e sluÅ¡kinjama, koje su kad bi zanijele protiv svoje volje, Å¡to je bila velika sramota, kriÅ¡om noću bježale iz grada i baÅ¡ na ovom mjestu se bacale u ponor.. Da se zakljuÄiti da je crkvica posvećena imenom ove svetice , baÅ¡ iz toga razloga. IzgraÄ‘ena je na teÅ¡ko pristupaÄnom mjestu, nad ponorom dubokim dvjestotinjak metara, na opasnoj i skliskoj kamenoj strmini. Tik uz crkvicu prolazi stari dubrovaÄki karavanski put. Idealno orjentirana u smijeru istok – zapad, , proÄeljem i vratima precizno poravnatim sa mjestom sa kojega putnik po prvi put ugleda gradske zidine, ova crkvica takoÄ‘er simbolizira ulaz u grad. Po crkvici se cijeli ovaj predio grada naziva Orsula.
*povijesna mapa na kojoj se vidi stari dubrovaÄki drum koji se raÄva upravo na mjestu danaÅ¡njeg vidikovca. Lijevi, gornji krak povezivao je Republiku preko Brgata sa Turskim carstvom a desni krak sa Konavlima
Ti si za razliku od mnogih inicijativa doslovno zasukao rukave i krenuo raditi. Što je ideja i krajnji cilj ovog projekta službenog naziva  «Park Orsula» ?
Budući da se nalazi na topografski iznimno atraktivnom mjestu odakle se pruža jedan od najljepÅ¡ih pogleda na Dubrovnik, uz legendu koja se s njim povezuje, nema sumnje da će kad se uredi, ovaj lokalitet biti predmet interesa javnosti. Lokalitet je dostupan i iz smijera grada jer do njega vodi stari karavanski put koji je stoljećima bio jedini kopneni prilaz gradu iz smijera istoka, ucrtan u katastarske mape kao javno dobro. ÄŒišćenje i njegovo vraćanje u funkciju smo takoÄ‘er pokrenuli i zatražili dopuÅ¡tenje od grada. Taj put omogućava pristup iz smijera Sv Jakova i izlazi na magistralu te tako integrira i lokalitet i vidikovac u tkivo grada! SadaÅ¡nji vidikovac, namjesto da bude «mraÄno skretiÅ¡te uz bankinu» budućnosti će tako postati jedan od najljepÅ¡ih vidikovaca na Jadranu. Prirodno će se proÅ¡iriti na plato ispod sebe u tipiÄan mediteranski ambijent, bit će obogaćen postojećim povijesnim sadržajem i pjeÅ¡aÄkom stazom povezan s gradom. Sve to bez nasilnih graÄ‘evinskih intervencija. Prednost je blizina magistralne ceste Å¡to ovom mjestu omogućuje masovniji pristup i znaÄajan broj sluÄajnih prolaznika koji će moći lako, brzo i besplatno konzumirati njegovu ljepotu. JoÅ¡ jedna dodana vrijednost je ogroman konveksni nasip, nastao prilikom probijanja magistrale, koji poput neke goleme tribine dominira cijelim platoom.  To je neobiÄan prirodni amfiteatar koji ima za pozornicu 270 stupnjeva Äiste fantazije ispred sebe. U srcu platoa svake sezone planiramo postaviti veliku pozornicu, koja će biti pogodna za sve vrste scenskih izvedbi  koje u tehniÄkom i artistiÄkom smislu pristaju uz ambijent. To će omogućiti kreiranje zanimljivih dodatnih  sadržaja i novog, posve jedinstvenog turistiÄkog proizvoda.
* park prije radova
* park sada, sa vidljivim konturama
Otkud sredstva, kako planirate financirati projekt?
Meni je sasvim jasno da na ljestvici prioriteta koji su u ova krizna vremena pred gradskom upravom, ovaj projekt ne kotira visoko, no ne smiju nas koÄiti, moraju nam pomoći i gurati nas naprijed. Od grada kao vlasnika Äestice zemlje i puta, tražimo samo podrÅ¡ku i suglasnosti za pojedine aktivnosti na terenu i to  u ime obitelji kojoj je ta ista zemlja nepravedno oduzeta. Kada grad ili država financiraju i pokreću ovakve projekte,  u igri su milijunski iznosi a ples milijuna je jasno nam je svima, neslavno zavrÅ¡io. Novce ćemo u buduće morati tražiti i osiguravati na druge naÄine, npr. iz pretpristupnih fondova EU i raznih privatnih inicijativa. Odmah na samom poÄetku sam prijavio projekt i na natjeÄaj za sredstva za oÄuvanje baÅ¡tine, Ministarstva kulture RH , nadajući se da ćemo tako pokriti bar troÅ¡kove arheoloÅ¡kih istraživanja i konzervaciju eventualnih pronalazaka. Dobio sam odbijenicu nakon godinu dana iÅ¡Äekivanja jer  dakako, ima drugih prioriteta. Tako smo svojim sredstvima nažalost, morali platiti ne samo arheoloÅ¡ke radove nego i vjeÅ¡taÄenja kostiju starih dubrovÄana starijih od 500 godina kao i konzervaciju dubrovaÄkih novÄića iz doba Republike koje naravno, nismo smjeli zadržati. Na to nas je obvezivao zakon. Naime, investitor arheoloÅ¡kih istraživanja je dužan snositi sve troÅ¡kove koji proizilaze iz procedure a mi kao inicijatori i radna snaga, stjecajem okolnosti odjednom smo postali gordi investitori. Kao da gradimo apartmane a ne konzerviramo arheoloÅ¡ko nalaziÅ¡te koje želimo izložiti javnosti.. Apsurd je dakle to da ako želiÅ¡ raditi, svoj rad moraÅ¡ i platiti.
Moram istaknuti da sam najveću nagradu i potvrdu svoga dosadaÅ¡njeg rada dobio od DruÅ¡tva prijatelja dubrovaÄkih starina. Nakon svega Å¡to smo napravili na afirmaciji ovog lokaliteta i popriliÄnih troÅ¡kova koje smo servisirali vlastitim sredstvima, druÅ¡tvo je jednoglasno prihvatilo naÅ¡ poziv u pomoć. OdluÄili su financirati konzervaciju ostataka crkvice i pomoći oko elektrifikacije lokaliteta. Na njihova vrata sam zakucao i na samom poÄetku, kad je sve bila joÅ¡ samo ideja, meÄ‘utim ukljuÄili su se u projekt tek nedavno kada su se uvjerili da se žestoko radi proteklih 5 godina. Ovim putem im zahvaljujem na podrÅ¡ci jer već smo bili poÄeli gubiti svaku nadu.. Velika sreća je za ovaj grad da druÅ¡tvo postoji jer posebno sad, u jeku recesije, svi ti novci bi otiÅ¡li za servisiranje razno raznih rupa u proraÄunu a baÅ¡tina, koju neprestalno treba obnavljati i održavati, zbog koje zapravo jesmo to Å¡to jesmo, bila bi posve zapostavljena..
Da li ste Vi vlasnik postojećeg kioska na vidikovcu?
Da. Kiosk sam postavio prije 3 godine kada je postalo izvjesno da ću uspjeti razrijeÅ¡iti imovinsko pravne odnose za crkvicu. Nije me privukao gospodarski potencijal samog kioska jer on je neproporcionalan koliÄini rada i ulaganja. Zahtjeva 24 satno prisustvo, noćnog Äuvara, promet od prodaje je u prosjeku jako mali a pozitivno se radi samo u 7. i 8. mjesecu. MeÄ‘utim, ta kućica je naÅ¡a baza iz koje rukovodimo projektom i svojevrsna recepcija lokaliteta. SmjeÅ¡tena je na samom ulazu i omogućava nadzor i održavanje cijelog platoa. Opskrbljena je strujom i internetom, rashladnim ureÄ‘ajima. Bez nje bi sve bilo znatno teže. Ujedno, ona je dijelom i financijer projekta jer sve Å¡to ona uprihoduje plasiramo u daljnje akcije na lokalitetu.
Projekt ste proÅ¡le godine projekt prijavili na IPA natjeÄaj za sredstva iz pretpristupnih fondova Europske unije, kako je to zavrÅ¡ilo?
Sve ovo Å¡to sam naveo do sada, smo oblikovali uz pomoć agencije Dunea i kreatorice aplikacija za EU projekte Vere Djokaj, te aplicirali za sredstva EU – IPA natjeÄaj. Moram napomenuti da je Grad Dubrovnik bio aplikant i nositelj projekta. Naravno, inicijativa je bila  naÅ¡a a gradonaÄelnik je kada smo mu donijeli gotovu stvar, dao zeleno svijetlo. Projekt smo radili u suradnji sa gradom Kotorom jer je dodjela sredstava bila uvjetovana suradnjom sa partnerima iz Crne Gore. Tema koju smo osmislili je bila rasterećenje starih gradskih jezgri Dubrovnika i Kotora putem ureÄ‘enja ovakvih atrakcija koje su dio starih jezgri a nalaze se izvan njih. Moram naglasiti da sam bezbroj puta iÅ¡ao u Kotor i razvijao projekt sa djelatnicima tamoÅ¡nje općine a to je rezultiralo neprocjenjivim iskustvom. Sve smo napravili kako treba i u skladu sa pravilima. Iako je projekt dobio visoke ocjene, meÄ‘u rijetkima proÅ¡ao u drugi krug,  novce nismo dobili, Å¡to zbog recesije i smanjenih sredstava koja su bila na raspolaganju, Å¡to zbog toga Å¡to europski novci za dubrovaÄko podruÄje uglavnom zavrÅ¡avaju u Zagrebu..
GradonaÄelnik Andro VlahuÅ¡ić upoznat je sa projektom «Park Orsula». Kakvo je njegovo miÅ¡ljenje?
GradonaÄelnik u potpunosti podržava projekt. Tri puta sam bio kod njega na razgovorima tražeći da se zauzme i pomogne nam. Na žalost, gradonaÄelnik nije operativno tijelo. Kada bi on bio jedini koga se pita, mnoge stvari bi se ekspresno odradile. Birokratski aparat strahovito koÄi stvari. Svako rjeÅ¡enje, suglasnost, dozvola, odobrenje, Äeka se najmanje 3-6 mjeseci. ÄŒekaÅ¡ jedan papir i kad ga napokon doÄekaÅ¡ on ti samo omogući da ÄekaÅ¡ drugi i tako u nedogled. Svi javno priÄaju da nedostaje privatne incijative, ali kad pogledate na mom primjeru, zaneseno ulažući vlastita sredstva i vrijeme, samo na Äekanje papira sam potroÅ¡io pune 4 godine, ne gubeći ni trenutka, a joÅ¡ nisam ni blizu kraja. Tko će bilo Å¡to inicirati ako mu samo za papirologiju treba 4 godine a to je minimum svih minimuma. Npr. I sama aplikacija za predpristupne fondove EU zahtjeva bar  4 godine pripreme jer tamo se ne Å¡alju ideje nego razraÄ‘eni projekti sa gotovim papirima.. Eto odgovora zaÅ¡to ne povlaÄimo dovoljno europskog novca. Jednostavno nemamo dovoljno kvalitetnih pripremljenih projekata. Sustav je bespomoćno zapetljan i samo strpljenje pomaže. Sve Å¡to je izvan postojećih svakodnevnih administrativnih Å¡ablona, praktiÄki je nerjeÅ¡ivo, bez obzira koliko bi dobroga donijelo Å¡iroj zajednici. ÄŒemu onda toliki birokratski aparat ako nije u stanju unaprijediti i kreirati nego samo služi kao servis politiÄkih interesa ove ili one vlasti!? Ponekad promislim kao da mu je jedina svrha podijeliti plaće onima koji su se u njega uspjeli ugurati.. Ovo je dugoroÄan i kvalitetan projekt a privatno vlasniÅ¡tvo nad crkvicom je temelj i razlog zaÅ¡to ćemo ustrajati. Da nije toga, ni lud si ne bih priuÅ¡tio sve ovo Å¡to sam proÅ¡ao.
Kakvi su planovi za ovu sezonu?
Sa prvim sunÄanim razdobljem poÄeti će radovi na konzervaciji i sanaciji ostataka crkvice za koje je već odabran izvoÄ‘aÄ. Ukoliko nam grad izaÄ‘e u susret i dopusti poploÄavanje postojećeg prilaza iz smijera magistrale, Å¡to smo zatražili, planiramo i to odraditi. Uz već uhodano koÅ¡enje i održavanje lokaliteta, to će omogućiti javnu afirmaciju  već ove sezone. PokuÅ¡avamo zainteresirati ustanovu DubrovaÄke ljetne igre da eventualno već ove sezone na lokalitetu zajedniÄki realiziramo jednu od njihovih scenskih izvedbi. Inters sa njihove strane postoji, mjesto je kao stvoreno za takve stvari ali sve ovisi o gradskoj upravi koja bi na vrijeme trebala izdati zatražene suglasnosti, kako bi nam ostalo dovoljno vremena za tehniÄku prilagodbu prostora.
Svim dragim prijateljima i ljudima koji od poÄetka nesebiÄno podržavaju i pomažu projekt «Park Orsula», ovim putem srdaÄno zahvaljujemo.
Svaka Äast. Za rad i trud Äovjek treba biti plaćen joÅ¡ ako to Å¡to radi – radi dobro. Nadam se da kad se “kotaÄ zavrti” kvaliteta neće patiti i zaboraviti se sve ovo ovdje reÄeno…iako sumnjam da hoće, jer 4 godine vaditi papire i Äekati i toliko to željeti pa zaboraviti, Äisto sumnjam. 🙂 Sretno!