Kronika-Interview

Tvornica ideja, inicijativa i realizacija: PROJEKT “Park Orsula”

Povodom skorašnjeg početka radova na sanaciji i konzervaciji ostataka crkvice Sv Orsula na platou Orsula  ispod vidikovca na magistrali, razgovarali smo sa Androm Vidakom, čovjekom koji stoji i ispred i iza ovog projekta.

 

Kako si zapravo otkrio Orsulu kao lokalitet?

Još tamo davne 2003 godine, freško potkovan znanjima listanja i čitanja katastarskih podataka koje sam stekao rješavanjem privatnih vlasničkih problema svoje obitelji po Konavlima, odlučio sam utvrditi stanja u zemljišnim knjigama za pojedina atraktivna mjesta u neposrednoj blizini grada koja su bila potpuno van područja interesa krupnog kapitala, ležala zapuštena i zaboravljena.. Razmišljao sam kako bih, kada bih uspio otkriti neku zaboravljenu nekretninu u privatnom vlasništvu, mogao potaknuti vlasnika na neki vid poslovne suradnje i krenuvši od čiste nule, radom, nešto stvoriti.  Naime, naglasak na privatno sam stavio jer sve javno u lijepoj našoj posljednjih 20 godina,  isključivo je  predmet dnevno-političkih interesa a njihov rok trajanja je kratak. Tu običan mali čovjek nema što tražiti. Politika me nikada nije privlačila, dapače od nje sam pobjegao prilično frustriran svojom nemoći, okrenuvši se brdima...  Ruševine crkvice sv Orsule sam otkrio na jednom od svojih brdskih istraživanja.  Rekoh sebi, ovo je i dragi Bog zaboravio, to je to. Naknadnim pregledom katastarskih knjiga otkrio sam da ruševina ima dodjeljen broj čestice zgrade, dakle samostalan je objekt.  K tome u vlasničkom listu bila je samo jedna osoba što je potpuni presedan. Odučio sam potražiti tu gospođu...

*zatečeno stanje

 

*stanje nakon prvog krčenja

*stanje nakon arheoloških zaštitnih radova

Crkvica je danas privatno vlasništvo obitelji Kojaković/Franceschi a zemljište gradsko jer obitelj nije imala pravo na povrat oduzete imovine. Povijesni slijed u zemljišnim knjigama kazuje da je čitav plato Sv Orsula nekada bio u vlasništvu te obitelji. Što se dogodilo?

Kako nema ni jednog živućeg člana obitelji sa tim prezimenom,  obilazio sam crkve i sa župnicima u župnim knjigama tražio spomenutu gospođu kako bih utvrdio godinu njene smrti što je presudan podatak za traženje zakonskih sljednika..  U župi Sv Andrije sam je napokon pronašao.  Uvidom u nesprovedenu ostavinsku raspravu od prije gotovo 30 godina, u arhivi suda, otkrio sam ime oporučne nasljednice..  Poznata starosjedilačka obitelj Kojaković iz Sv Jakova je bila vlasnik gotovo cijelog poteza na Orsuli, od mora do Žarkovice. Sudbina je htjela da je u trenutku nacionalizacije koju su sprovele komunističke vlasti, u zemljišnim knjigama kao vlasnik ukupnog obiteljskog imanja bude upisana  gospođa bez vlastite djece. Iako je oporučno sve ostavila  svojoj nećakinji s kojom je živjela u istom kućanstvu i koja ju je uzdržavala, oporuka nije mogla biti sprovedena zbog zakona koji je u samostalnoj Hrvatskoj omogućio povrat nacionalizirane imovine isključivo sljednicima prvog koljena. Tako se kao sljednik bivše općine Dubrovnik, na svu zemlju obitelji Kojaković  uknjižio grad Dubrovnik a obitelj je ostala bez prava na povrat.. Samu zgradu crkvice, komunisti nikada nisu nacionalizirali jer se radilo o ruševini zarasloj u korov  kojoj je srećom neki austrijski činovnik, jednom davno crtajući katastarske mape, pedantno dodijelio broj čestice zgrade, te je nacionalizaciju iste bilo nemoguće provesti... Obitelj je ne znajući za taj podatak , na crkvicu  posve zaboravila, deprimirana činjenicom da nema pravo podnijeti zahtjev za povrat niti centimetra oduzete imovine. Nakon moje incijative slijedila je ostavinska rasprava, sprovođenje oporuke te upis današnih vlasnika čestice zgrade crkvice u zemljišne knjige a proces je trajao nešto duže od jedne godine. Velika radost koju sam unio u obitelj Kojaković/Franceschi, spoznajom da ipak nešto od sve silne, otete imovine svoje obitelji još uvijek posjeduju, omogućila mi je dobru poziciju za planiranje poslovne suradnje i osnivanje tvrtke Park Orsula d.o.o. u zajedničkom vlasništvu.

 

Koje aktivnosti na terenu ste prve poduzeli?

Procedura i čekanje službene potvrde o razminiranosti pojedinih čestica, koju sam zatražio od hrvatskog centra za razminiranje u Sisku, trajala je oko 2 mjeseca. Do tada se nisam usudio čačkati po terenu. Prva konkretna investicija bila je nabava motorne pile, kosilice za šikaru, krampi, motika, lopata i ostalog pribora. Preko 1000 radnih sati uz pomoć vjernih prijatelja, proveo sam čisteći i paleći šikaru i nagomilano smeće, otkrivajući lokalitet. To je bio nevjerojatno uzbudljiv period jer ozbiljna arhivska građa o Orsuli nije postojala. Lokalitet je stotinama godina ležao neistražen i zapušten te je svaki očišćeni metar terena donosio novo otkrivenje.  Kada sam probio put do crkvice i otvorio je kako bi se mogla pregledati, obavijestio sam konzervatorski odjel i pozvao ih na teren. Uvidjeli smo da crkvica nekim propustom nije u evidenciji spomenika kulture, da  arhivske građe gotovo da i nema te da slijedi  duga i naporna procedura koja će trajati godinama. Predivan lokalitet, pozitivna energija kojom mjesto zrači, kao i podrška vlasnika dale su mi snage da krenem..

* stari dubrovački karavanski drum izranja iz drače: prije/poslije

Organizirao sam uskoro prva geodetka mjerenja i izradu geodetske podloge terena, zatim nakon toga izradu nacrta zatečenog stanja od strane ovlaštenog arhitekta, potom ishođenje odobrenja za početak arheoloških istraživanja, potom arheološke zaštitne radove i iskopavanja koje su proveli stručnjaci tvrtke «ArheoPlan» te na kraju izradu troškovnika sanacije i konzervacije lokaliteta od strane ovlaštenog statičara. Ta sva nevjerojatna papirologija čije prikupljanje je trajalo skoro 4 godine i naravno troškovi koje je generirala, ubila bi u pojam svakoga optimistu, ponajviše što u tom trenutku ama baš nitko nije bio spreman financijski pomoći... Tek poslije ispostaviti će se da je to bio jedini pravi put, strastvenim radom ka ostvarenju vizije..

Uslijedila su zanimljiva otkrića i legenda o Sv Orsuli, kako si dolazio do podataka?

Na jednom od mojih pohoda u dubrovački arhiv, jedan divan čovjek, zaljubljenik u svoj posao, se potrudio i pronašao zapise koje potvrđuju da je crkvica građena po oporuci dubrovkinje Tolle del Silvestro iz 1348 godine . To je bila prva potvrda da se radi o građevini iz zlatnog doba Republike. Službene podatke sam zatražio iz državnog arhiva mapa u Splitu jer u Dubrovniku sam pronalazio jako malo arhivske građe. Dobri i poslom prezauzeti ljudi iz Konzervatorskog odjela, koji nisu krili zadovoljstvo mojom incijativom izdali su mi pisanu potporu u ime Ministarstva kulture i preporučili neke tekstove i knjige u kojima se između ostaloga spominju samoubojstva djevojaka na Orsuli.. Kad sam proučio sav raspoloživi materijal, oduševljen otkrićima i fantastičnim značajem ovog lokaliteta, donio sam sljedeće zaključke i pretpostavke:

Stari Dubrovčani uvijek su svoje crkve i kapele gradili na mjestima od osobita značaja i poruke. Sredinom 14. stoljeća podigli su ovu crkvicu, Orsule (Ursula), zaštitnice djevica. Uz kult svete Ursule vezuje se legenda iz 4. stoljeća o engleskoj kraljevskoj kćeri, mučenički stradaloj pred bahatošću uzavrele muške krvi.. (silovanje - ubojstvo). Postoje arhivski zapisi i usmena predaja o zlostavljanim mladim djevojkama, ponajviše sluškinjama, koje su kad bi zanijele protiv svoje volje, što je bila velika sramota, krišom noću bježale iz grada i baš na ovom mjestu se bacale u ponor.. Da se zaključiti da je crkvica posvećena  imenom ove svetice , baš iz toga razloga. Izgrađena je na teško pristupačnom mjestu, nad ponorom dubokim dvjestotinjak metara, na opasnoj i skliskoj kamenoj strmini.  Tik uz crkvicu prolazi stari dubrovački karavanski put. Idealno orjentirana  u smijeru istok – zapad, , pročeljem i vratima precizno poravnatim sa mjestom sa kojega putnik po prvi put ugleda gradske zidine, ova crkvica također simbolizira ulaz u grad. Po crkvici se cijeli ovaj predio grada naziva Orsula.

*povijesna mapa na kojoj se vidi stari dubrovački drum koji se račva upravo na mjestu današnjeg vidikovca. Lijevi, gornji krak povezivao je Republiku preko Brgata sa Turskim carstvom a desni krak sa Konavlima

Ti si za razliku od mnogih inicijativa doslovno zasukao rukave i krenuo raditi. Što je ideja i krajnji cilj ovog projekta službenog naziva  «Park Orsula» ?

Budući da se nalazi na topografski iznimno atraktivnom mjestu odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na Dubrovnik, uz legendu koja se s njim povezuje, nema sumnje da će kad se uredi, ovaj lokalitet biti predmet interesa javnosti. Lokalitet je dostupan i iz smijera grada jer do njega vodi stari karavanski put koji je stoljećima bio jedini kopneni prilaz gradu iz smijera istoka, ucrtan u katastarske mape kao javno dobro. Čišćenje i njegovo vraćanje u funkciju smo također pokrenuli i zatražili dopuštenje od grada. Taj put omogućava pristup iz smijera Sv Jakova i izlazi na magistralu te tako integrira i lokalitet i vidikovac u tkivo grada! Sadašnji vidikovac, namjesto da bude «mračno skretište uz bankinu» budućnosti će tako postati jedan od najljepših vidikovaca na Jadranu. Prirodno će se proširiti na plato ispod sebe u tipičan mediteranski ambijent, bit će obogaćen postojećim povijesnim sadržajem i pješačkom  stazom povezan s gradom. Sve to bez nasilnih građevinskih intervencija. Prednost je blizina magistralne ceste što ovom mjestu omogućuje masovniji pristup i značajan broj slučajnih prolaznika koji će moći lako, brzo i besplatno konzumirati njegovu ljepotu. Još jedna dodana vrijednost je ogroman konveksni nasip, nastao prilikom probijanja magistrale, koji poput neke goleme tribine dominira cijelim platoom.  To je neobičan prirodni amfiteatar koji ima za pozornicu 270 stupnjeva čiste fantazije ispred sebe. U srcu platoa svake sezone planiramo postaviti veliku  pozornicu,  koja će biti pogodna za sve vrste scenskih izvedbi  koje u tehničkom i artističkom smislu pristaju uz ambijent. To će omogućiti kreiranje zanimljivih dodatnih  sadržaja i  novog, posve jedinstvenog turističkog proizvoda.

* park prije radova

* park sada, sa vidljivim konturama

Otkud sredstva, kako planirate financirati projekt?

Meni je sasvim jasno da  na ljestvici prioriteta koji su u ova krizna vremena pred gradskom upravom, ovaj projekt ne kotira visoko, no ne smiju nas kočiti, moraju nam pomoći i gurati nas naprijed. Od grada  kao vlasnika čestice zemlje i puta, tražimo samo podršku i suglasnosti za pojedine aktivnosti na terenu i to  u ime obitelji kojoj je ta ista zemlja nepravedno oduzeta. Kada grad ili država financiraju i pokreću ovakve projekte,  u igri su milijunski iznosi a ples milijuna je jasno nam je svima, neslavno završio. Novce ćemo u buduće morati tražiti i osiguravati na druge načine, npr. iz pretpristupnih fondova EU i raznih privatnih inicijativa. Odmah na samom početku sam prijavio projekt i na natječaj za sredstva za očuvanje baštine, Ministarstva kulture RH , nadajući se da ćemo tako pokriti bar troškove arheoloških istraživanja i konzervaciju eventualnih pronalazaka. Dobio sam odbijenicu nakon godinu dana iščekivanja jer  dakako, ima drugih prioriteta. Tako smo svojim sredstvima nažalost, morali platiti ne samo arheološke radove nego i vještačenja kostiju starih dubrovčana starijih od 500 godina kao i  konzervaciju dubrovačkih novčića iz doba Republike koje naravno, nismo smjeli zadržati. Na to nas je obvezivao zakon. Naime, investitor arheoloških istraživanja je dužan snositi sve troškove koji proizilaze iz procedure a mi kao inicijatori i radna snaga, stjecajem okolnosti odjednom smo postali gordi investitori.  Kao da gradimo apartmane a ne konzerviramo arheološko nalazište koje želimo izložiti javnosti.. Apsurd je dakle to da ako želiš raditi, svoj rad moraš i platiti.

Moram istaknuti da sam najveću nagradu i potvrdu svoga dosadašnjeg rada dobio od Društva prijatelja dubrovačkih starina. Nakon svega što smo napravili na afirmaciji ovog lokaliteta i popriličnih troškova koje smo servisirali vlastitim sredstvima,  društvo je jednoglasno prihvatilo naš poziv u pomoć. Odlučili su financirati konzervaciju ostataka crkvice i pomoći oko elektrifikacije lokaliteta. Na njihova vrata sam zakucao i na samom početku, kad je sve bila još samo ideja, međutim uključili su se u projekt tek nedavno kada su se uvjerili da se žestoko radi proteklih 5 godina. Ovim putem im zahvaljujem na podršci jer već smo bili počeli gubiti svaku nadu.. Velika sreća je za ovaj grad da  društvo postoji jer posebno sad, u jeku recesije, svi ti novci bi otišli za servisiranje razno raznih rupa u proračunu a baština, koju neprestalno treba obnavljati i održavati, zbog koje zapravo jesmo to što jesmo, bila bi posve zapostavljena..

Da li ste Vi vlasnik postojećeg kioska na vidikovcu?

Da. Kiosk sam postavio prije 3 godine kada je postalo izvjesno da ću uspjeti razriješiti imovinsko pravne odnose za crkvicu. Nije me privukao gospodarski potencijal samog kioska jer on je  neproporcionalan količini rada i ulaganja. Zahtjeva 24 satno prisustvo, noćnog čuvara, promet od prodaje je u prosjeku jako mali a pozitivno se radi samo u 7. i 8. mjesecu. Međutim, ta kućica je naša baza iz koje rukovodimo projektom i svojevrsna recepcija lokaliteta. Smještena je na samom ulazu i omogućava nadzor i održavanje cijelog platoa. Opskrbljena je strujom i internetom, rashladnim uređajima. Bez nje bi sve bilo znatno teže. Ujedno, ona je dijelom i financijer projekta jer sve što ona uprihoduje plasiramo u daljnje akcije na lokalitetu.

Projekt ste prošle godine projekt prijavili na IPA natječaj za sredstva iz pretpristupnih fondova Europske unije, kako je to završilo?

Sve ovo što sam naveo do sada, smo oblikovali uz pomoć agencije Dunea i kreatorice aplikacija za EU projekte Vere Djokaj, te aplicirali za sredstva EU – IPA natječaj. Moram napomenuti da je Grad Dubrovnik bio aplikant i nositelj projekta. Naravno, inicijativa je bila  naša a gradonačelnik je kada smo mu donijeli gotovu stvar, dao zeleno svijetlo. Projekt smo radili u suradnji sa gradom Kotorom jer je dodjela sredstava bila uvjetovana suradnjom sa partnerima iz Crne Gore. Tema koju smo osmislili je bila rasterećenje starih gradskih jezgri Dubrovnika i Kotora putem uređenja  ovakvih atrakcija koje su dio starih jezgri  a nalaze se izvan njih. Moram naglasiti da sam bezbroj puta išao u Kotor i razvijao projekt sa djelatnicima tamošnje općine a to je rezultiralo neprocjenjivim iskustvom. Sve smo napravili kako treba i u skladu sa pravilima. Iako je projekt dobio visoke ocjene, među rijetkima prošao u drugi krug,  novce nismo dobili, što zbog recesije i smanjenih sredstava koja su bila na raspolaganju, što zbog toga što europski novci za dubrovačko područje uglavnom završavaju u Zagrebu..

Gradonačelnik  Andro Vlahušić upoznat je sa projektom «Park Orsula». Kakvo je njegovo mišljenje?

Gradonačelnik u potpunosti podržava projekt. Tri puta sam bio kod njega na razgovorima tražeći da se zauzme i pomogne nam. Na žalost, gradonačelnik nije operativno tijelo. Kada bi on bio jedini koga se pita, mnoge stvari bi se ekspresno odradile. Birokratski aparat strahovito koči stvari. Svako rješenje, suglasnost, dozvola, odobrenje, čeka se najmanje 3-6  mjeseci. Čekaš jedan papir i kad ga napokon dočekaš on ti samo omogući da čekaš drugi i tako u nedogled. Svi javno pričaju da nedostaje privatne incijative, ali kad pogledate na mom primjeru, zaneseno ulažući vlastita sredstva i vrijeme,  samo na čekanje papira sam potrošio pune 4 godine, ne gubeći ni trenutka, a još nisam ni blizu kraja. Tko će bilo što inicirati ako mu samo za papirologiju treba 4 godine a to je minimum svih minimuma. Npr. I sama aplikacija za predpristupne fondove EU zahtjeva  bar  4 godine pripreme jer tamo se ne šalju ideje nego razrađeni projekti sa gotovim papirima.. Eto odgovora zašto ne povlačimo dovoljno europskog novca. Jednostavno nemamo dovoljno kvalitetnih pripremljenih projekata. Sustav je bespomoćno zapetljan i samo strpljenje pomaže. Sve što je izvan postojećih svakodnevnih administrativnih šablona, praktički je nerješivo, bez obzira koliko bi dobroga donijelo široj zajednici. Čemu onda toliki birokratski aparat ako nije u stanju unaprijediti i kreirati nego samo služi kao servis političkih interesa ove ili one vlasti!? Ponekad promislim kao da mu je jedina svrha podijeliti plaće onima koji su se u njega uspjeli ugurati.. Ovo je dugoročan i kvalitetan projekt a privatno vlasništvo nad crkvicom je temelj i razlog zašto ćemo ustrajati. Da nije toga, ni lud si ne bih priuštio sve ovo što sam prošao.

Kakvi su planovi za ovu sezonu?

Sa prvim sunčanim razdobljem početi će radovi na konzervaciji i sanaciji ostataka crkvice za koje je već odabran izvođač. Ukoliko nam grad izađe u susret i dopusti popločavanje postojećeg prilaza iz smijera magistrale, što smo zatražili, planiramo i to odraditi. Uz već uhodano košenje i održavanje lokaliteta, to će omogućiti javnu afirmaciju  već ove sezone. Pokušavamo zainteresirati ustanovu Dubrovačke ljetne igre da eventualno već ove sezone na lokalitetu zajednički realiziramo jednu od njihovih scenskih izvedbi. Inters sa njihove strane postoji, mjesto je kao stvoreno za takve stvari ali sve ovisi o gradskoj upravi koja bi na vrijeme trebala izdati zatražene suglasnosti, kako bi nam ostalo dovoljno vremena za tehničku prilagodbu prostora.

Svim dragim prijateljima i ljudima koji od početka nesebično podržavaju i pomažu projekt «Park Orsula», ovim putem srdačno zahvaljujemo.