U potrazi za strateškim partnerom, provodim dane hodajući u krug. Loš tajming. Loše vrijeme. Malo toga mogu sam, ma koliko god to bilo puno u nekom drugom kontekstu..

Bio sam 2 dana poslovno u Sloveniji. Slovenci su pametni. Kod njih se strategija razvoja zemlje ne mjenja svake 4 godine nakon izbora. Strategija je uvijek ista i promjenom vlasti mjenjaju se samo oni koji je sprovode. A kod nas, kad pobjede jedni, brže bolje unište ili zapostave sve ono što su stvarali drugi... I tako već 20 godina. Dugoročne strategije, koja bi uljevala vjeru u bolje sutra, toliko dugo već NEMA da je sada prekasno i donositi je. Toliko smo onemoćali da nam ne gine potpuna kolonizacija.. Naravno, na suvremen način.. Arapi i židovi će nas pokupovat u roku najviše 5 godina.. ( golf, sestrice i sl...)

Druga stvar, najviše što me je dojmilo u Sloveniji je to što su svi njihovi brandovi iz doba komunizma još uvijek živi i  konkurentni na zahtjevnom tržištu koje sveudilj lomi uvoz jeftinog kineskog smeća..

Lesnina, Meblo, Gorenje, Iskra, Elan, Tomos, Unis, Merkator, Toper, Mura, Alpina, Peko, Droga, MiP, Union, Fructal, Unior... Kad sam se popeo na Krvavec, prva slika koju sam zapazio bilo je mnoštvo dimnjaka u dolini, iz kojih kulja dim.. Sve te tvornice rade, radnici idu na posao i primaju plaće, kakve takve ali dovoljne za normalan život. Ti radnici ne nose brendiranu odjeću i ne voze se uokolo u Tuarezima. Ne sjede na Vojnoviću po cijeli dan.. Nakon posla sjedaju u svoje polovne automobile i odlaze kući, gdje nemali broj njih dodatno radi na svojim seoskim gospodarstvima.. Kad se voziš Slovenijom, uglavnom su sela.. Kod njih sela nisu uništena i napuštena.. Vidiš brazde traktora svuda uokolo, pune sjenike, pokošene livade... Nije im Europa udarila u glavu. Dapače. Mi hrvati smo se našminkali za Europu ko neka kurva sponzoruša na tuđi račun  a slovenci su je dočekali ko rumena seljanka zasukanih rukava.

Hoteli i poslovne dvorane u kojima sam boravio i vidio, uglavnom su sagrađeni u doba našeg Babin kuka, u Titovo doba, ni jedan nije prodan niti srušen pa izgrađen jer ne udovoljava moderne standarde!? Oni nemaju notornih arena koje zjape prazne. Dobri su im domovi sportova i hale iz doba komunizma. Zdravo hotelsko poslovanje u klasi nekadašnje B kategorije sasvim je legitimna i normalna stvar. Štoviše, takav smještaj omogućuje i običnom čovjeku srednjeg sloja da si priušti zaslužen odmor i putovanje.. Brkate konobarice i debeli kuhar pred penziju rade sa smješkom na licu.. Nama je 5 zvjezdica neki zadani standard koji naravno ne sprovodimo sami mi, nego neki sumljivi bjelosvjetski hohštapleri, sumljivim kapitalom, koji su hotele kupili za 1 kunu??? Naš čovjek nije dostojan u tim hotelima biti direktor niti obnašati bilo koju odgovornu funkciju.. Stranac postavlja svoje ljude. U Sloveniji su direktori slovenci, i rade slovenci, draga gospodo.

Pitam se kako? Zašto? Kako smo samo ovakvo nešto sebi mogli učiniti..

Svaki dan uzmem telefon i nazivam redom sve službenike gradske uprave čije brojeve imam a po čijim su stolovima defilirale ili još uvijek defiliraju moja literalna djela u obliku zahtjeva, zamolbi, prijedloga, zaključaka, ideja... Kad god bi mi se bar nasmješila pa makar i nakiselo, kakva gradska tajnica ili službenica ja sam pamtio njeno ime, pronalazio broj telefona i nazivao je i u vrijeme i u nevrijeme da je priupitam kako je i da li možda zna gdje je zapelo..

Danas sam tako saznao da su suglasnosti grada koje čekam i čekam i čekam i čekajući čeku čekujem, eto izgleda, napokon pred potpisom. Odobrene su mi određene aktivnosti uređenja parka. Dobit ću suglasnosti grada da mogu kositi, čistiti, održavati, rasvijetliti, popločati... Naravno novce moram sam pribaviti. Koliko bi čekao da tražim i novce, Bog te obnevidio..

Dokumenat je pred parafiranjem. Gradonačelnik je navodno pročelnici potvrdio da se slaže i naložio izradu službenog dokumenta.  Radujem se.... Ali ljudi moji, predugo već znamo da se on slaže! Ima više od godine ipo dana da mi je rekao da imam njegovu  punu podršku, da je projekt izvrstan i stisnuo mi ruku uskliknuvši "bravo imenjače".. Iako je riječ samo o uređenju zapuštene javne površine, o tome što bi bilo da se On ne slaže ne smijem ni promislit.. Ako njegova puna podrška znači ovoliko čekanja onda se projekt bez podrške gradonačelnika zove dibidus ćorav poso kojega nipošto ne treba započinjati..

A kad ću ja taj papir dobit u ruke, pitam... može li danas, sad..? Bez toga ne mogu ni milimetra naprijed...

Bar jedno mjesec dana, možda i dva..da prođe protokol..

Odoše mjeseci, odoše godine..

Ah, Å¡to me majko, brzopleta rodi?

Sve je izgledalo dobro do jučer.. Ne progresivno koliko bi ja želio ali ipak dobro. Društvo prijatelja još na jesen je prihvatilo pomoći projektu Park Orsula i odobrilo određena sredstva. Odlučili su direktno platiti pojedine zahvate na terenu, izvođačima najprioritetnijih radova. Uvjetovali su nam samo pisane suglasnosti grada. Od jeseni do dana današnjeg, koliko god sam se trudio i upirao dobiti suglasnosti grada za uvođenje struje (kopanje kanala)  za koje taj isti grad nije trebao izdvojiti ni jedne jedine kune, te nesretne suglasnosti još uvijek nisam dobio. Pa to je zaista nevjerojatno. Još uvijek nema ni pozitivnog ni negativnog službenog odgovora na naš zahtjev... Gradonačelnik je bio suglasan kad sam ga molio za pomoć početkom prosinca.. Složili smo se da bi to bilo dobro, čak je, osobno ispred mene, neslužbeno potpisao i preporuku pod moj zahtjev kad sam ga zamolio da njegovu suglasnost trebam napismeno jer da mi usmena ne pomaže.. Daljnja birokratska procedura je zagušila stvar da je to za ne povjerovati.. Službenici se od kada su krenuli progoni, boje i marendu jesti a kamoli donosit odluke..

Jučer me u poštanskom sandučiću dočekala kuverta u kojoj piše da društvo odustaje od projekta i povlači odobrena sredstva koja se odnose na elektrifikaciju lokaliteta. Vidjeli su da ne dostavljamo potrebite suglasnosti već mjesecima i jednostavno se povukli bez ikakvih daljnih obrazloženja..

Očito vide da sinhronizirane podrške gradske vlasti ovom projektu nema i oni jednostavno ne žele sudjelovat. Ionako su od početka u konstantnom tihom/glasnom sukobu sa ovom gradskom upravom..

Ajme majko...O ovome ću još i te kako pisat samo da malo dođem sebi.. Samo da se situacija malko razbistri..

Kad padne mrak na našem vidikovcu ne vidi se ni beštimat, što bi rekli domišljati konavljani.. Vidikovac s prvim mrakom postaje mračno, neugledno ugibalište koje pohodi samo poneki  ljubavni par u cilju konzumacije "zabranjene ljubavi" ili pak sumnjivo društvance sa ciljem konzumacije ponekog sredstva sa "zabranjene liste"..

Trenutno ovih dana  intenzivno radimo na tome da dovedemo kvalitetnu struju na vidikovac. Imamo sve: elektroenergetska suglasnost za povećanje snage postojećeg priključka koja bi trebala bit izdana od strane HEP-a već jučer, danas, sutra... (ima pet mjeseci da smo podnijeli zahtjev koji je napokon uslišan jer za to ne postoji nikakva pravna ili druga zapreka), imamo ponudu Konela koji će radove izvesti i osiguran novac. Još čekamo samo suglasnost grada za kopanje kanala za kabel. Zamislite, lakše je dobiti suglasnost za kopanje ulice Iva Vojnovića  nego odobrenje za kopanje brda.. suludo.. Nema logike. Postavljanje kabela pod gradski asfalt je nešto šablonizirano i normalno a rasvjetljivanje arheološkog lokaliteta je apstrakcija zbog koje se mora sastati trust mozgova znan kao povjerenstvo.. Kad se sastaju? Kad se skupi dovoljno zahtjeva o kojima treba donijeti odluku. Kad je to? Ne znam, mladiću..

Kad dođe struja, bit ćemo  u mogućnosti za početak bar rasvijetlit lokalitet jer kad sunce ljeti, po danu, oplete gore u onu čuku, jedino što ostaje je pričekat noć i upalit svjetlo...

Nevjerojatno ali fakat u zadnje vrijeme imam neprestalnu potrebu glasno govorit. Pokušat ću glasno govorit putem ovog bloga, pa nek čita onaj koga zanima. Bolje je da pročita jedan kojeg zanima nego da ih stotinu sluša a ne čuje! Već 6 godina je prošlo od začetka ove ideje, a  sad već mogu reć da to sve skupa lagano prerasta u  životnu misiju. To znači da ću iscjedit zadnju kap sebe gore da dođem do cilja. Budem li živ i zdrav  uspjet ću, sigurno.

Ne zanosim se zaradom, ona mi nije motiv... Eventualna zarada doći će kao nužna posljedica dugotrajnog usredotočenog rada. Uostalom, samo takva je slatka...

Želimo na Orsuli realizirati samoodrživ projekt, park koji financira sam sebe, svoje održavanje, čišćenje, rekonstrukciju povijesnih sadržaja kojima obiluje i usput hrani 5-6 zaposlenih. Fantastična pozornica za najnevjerojatnije kulturnne priredbe koje čovjek može zamisliti! To je zicer projekt s minimum financijskih ulaganja. Najveći ulog je rad! Nigdje restorana, nigdje kafane.. zamisli...zar je to uopće moguće! Svaki pravi Hrvat prvo promisli na krčmu kad poduzetnički razmišlja..

Jedna trafika, kao ona koju imamo gore je sasvim dovoljan gospodarski subjekt u cijelom parku. Sve preko toga je previše! Vidimo kako prolazi Gradac, javni park o kojemu skrbi grad, ili bilo koji gradski park. Pišina smrdi posvuda. Ne može to dragi moji bit bolje od ovoga što smo mi zamislili na Orsuli..  Ma nema šanse...

Eto ovih dana započeo sam medijsku kampanju sa ciljem javne prezentacije ovog projekta jer već dvije godine obijam i obilazim kojekakve kancelarije tražeći relevantnog sugovornika.. Pa ko će me saslušat, ili ne daj Bože stavit se, pa to je u najmanju ruku  još posla a plaća je ista...

Gospodje nema na bolovanju je, a znate sad su odmori, oprostite sad je sv Vlaho, žao mi je pauza je, ljeto je svi su Vam na odmorima, na sastanku je, sa strankama radimo samo do podne, treba čekat da se sastane povjerenstvo, trebate se najavit mjesec dana unaprijed mladiću, podnesite pismeni zahtjev, itd, itd, itd, itd...

Žalosno, ali znamo da putem medija bolje čuju oni koji bi trebali slušat.

Ajmo više, dosta nam je tapšanja po ramenu i lijepih riječi, idemo radit !!!

Ako netko ima pitanja, dobar savjet ili misli da bi mogao nekako pomoć, neka nam piše na: andro@clubpages.net

Pozdrav