park orsula, dubrovnik Rotating Header Image

Meri Cetinić intervju povodom dubrovačkog koncerta

Uoči koncerta gospođu Meri Cetinić smo upitali što možemo očekivati od ovog koncerta na kojem ćemo se retrospektivno prisjetiti svih njenih velikih uspjeha nastalih proteklih desetljeća.

Na ovom koncertu neću nastupiti uz pratnju benda, već ću pjevati sama uz klavir. Jedina gošća će biti moja kćer Ivana Burić koja će pjevati neke prateće vokale. U stvari, ne mogu ni reći da su to prateći vokali, to su više dueti. Imamo i zajedničku pjesmu s prošlogodišnjeg festivala u Šibeniku “Ako trebaš jesen”. Bit će to jedan moj uobičajeni nastup s puno poznatih pjesama, program koji je primjeren nastupu kada pjevam sama uz klavir. To je onako jedan intimniji način, intimniji koncert.

Nastupali ste mnogo puta u Dubrovniku. Je li se možda možete sjetiti nekog specijalnog koncerta?

Bilo je uvijek lipo, uvijek su divni nastupi u Dubrovniku. Bila sam prije godinu-dvije u Cavtatu na otvaranju Epidaurus festivala kada su mi gošće bile ženska klapa FA Linđo. Sjećam se tih nekih dočeka novih godina i u Dubrovniku i Cavtatu. Jednom sam nastupala s grupom More u Cavtatu u hotelu Croatia pa je bilo nestalo struje baš pred Novu godinu. Uvijek su bili divni susreti, divni koncerti. Nedavno sam bila i gošća klapi FA Linđo u Kneževom dvoru. Tamo sam nastupila i s klapama iz Blata, Kumpaji i Blajke. Jedan put sam bila i na Stradunu s Tedijem Spalatom. Bilo je puno tih koncerata u Dubrovniku i nekad i nedavno. Dolje je uvijek lijepo. Divni su prostori, publika je divna. Očekujem da će i ova večer biti dobra.

Zadnji album koji ste objavili bio je 2009 „Virno srce“. Je li se možda priprema novi materijal ili će diskografska pauza biti malo duža?

Od tada nije izdano ništa, ali u međuvremenu je nastalo puno pjesama, i mojih i Ivaninih jer često pjevam i njene pjesme. Puno toga novoga je pripremljeno, iskomponirano, ali čeka se nekakva prilika da se to stavi na CD, da se uđe u studio, to snimi i realizira. Treba naći dobru ekipu, osmisliti sve to skupa. Uglavnom, pjesama novih ima, ali ne vjerujem da ću u Dubrovniku pjevati išta od tih novih materijala. Ima i previše starih stvari koje treba izvesti tako da nećemo još te nove pjevati.

Na sceni ste već godinama. Možete li usporediti situaciju prije i sada, odnosno je li sada teže doći glazbenicima do medijske pažnje, odnosno orijentiraju li se mediji na druge stvari oko glazbenika, a ne na samu glazbu?

To svakako. Nekako su ti kriteriji malo se pomjerili. Nekad je pjesma sama od sebe, ako je bila dobra, pjevna, ako ju je pjevao dobar pjevač, onda je ona i bez neke velike pompe vrlo lako došla do slušatelja. Međutim, danas je to stvarno problem. Danas se ta kvalitetna glazba stavlja u drugi-treći plan. Uglavnom se sili nešto preko medija, ne znam kojim to sistemima danas ide. Je li se plaća, je li se treba imati neka ekipa iza sebe pa se to gura na sve moguće načine? Vrlo, vrlo često je u prvom planu prilično nekvalitetna glazba, pjesme za koje se pitaš kako uopće mogu doći u prvi plan, kako mogu doći na top liste, ali, eto, danas su valjda ti neki drugi sistemi. Puno, puno je tih novih mladih izvođača. Ovi ozbiljniji nisu u sjeni, ali nisu naučeni na nekakvo guranje, nekakvo prezentiranje samog sebe. Uvijek smo malo kritičniji na neki način. Ne znam, žao mi je. Glazba je nešto prelijepo. Ljudi trebaju i dobre pjesme i dobre izvedbe. E sad, jesu li se oni u moru svega toga i ispodprosječnog i nekvalitetnog malo zagubili pa se teže i prepoznaje, ali uvjerena sam da dobra glazba uvijek dođe do ljudi jer u biti ona stanuje u ljudima. Ljudi je očekuju i mora izazvati neke lijepe emocije.

Činjenično je stanje da su i festivali, prije svih Splitski, izgubili na svojem značenju. Vi ste redovito nastupali na Splitskom festivalu koji je nudio mnoštvo kvalitetnih pjesama, a sada je i tu kvaliteta malo pala.

To se primjećuje. Danas valjda svatko misli da se može tako lako napisati pjesma i tekst. Možda je to i do žirija koji bira pjesme. To treba puno ozbiljnije shvatiti i imati puno oštrije kriterija pri samom odabiru pjesama. Danas se prolazi svakako. Ja postavljam pitanje je li se možda treba platiti za nastup? Ako imaš pjesmu, je li trebaš imati tamo nekog poznatog? U svakom slučaju osjeti se da to nije onaj neki strogi kriterij da se sačuva dignitet i festivala i glazbe uopće, nego samo da je nekakva zabava, da se nešto događa. Šteta, jer zbilja s tim gube svi. Gubi publika, gubi struka, a nekad je Splitski festival bio događaj godine. Nizale su se pjesme jedna bolje od druge. I moje sve najbolje, najpoznatije pjesme počevši od “Gdje god da pođeš”, “Samo simpatija”, “Četiri stađuna”, “U prolazu”, “Lastavice”, “Konoba”, “Ljubav si moja zauvik”, “Dome moj“, sve su to pjesme koje sam pjevala na Splitskom festivalu. Nakon 30 i više godina one su još uvijek aktualne, još uvijek su hitovi, još uvijek se pjevaju, još uvijek ponesu i mene i publiku, na svakom koncertu ih obavezno pjevam. Nekad se svarno gajila ta jedna kvaliteta bez obzira što možda nisi dobio nagradu. “Konoba”, “Samo simpatija”, “Ljubav si moja zauvik” nisu dobile nagrade, ali usprkos tome pjesma kao pjesma ako je prava postat će hit. Ja imam tu sreću što sam ih imala dosta i nadam se da ću ih podijeliti u petak sa svima koji dođu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *